Marketing
paralelni sumrak
u sveopćoj ludnici subotnjeg jutra
(bilo je sunačano u mom kvartu danas)
da me nije laktom u rebra, ne bih ga ni primjetila
moj dragi školski frend, sto godina se nismo vidjeli
(dobro ajde, od lani)
pa kako podnosiš sve ovo što se zbiva, pita me
poznavajući moju senzibilnost od prije kvarat stoljeća
a, dobro...
stvorila sam svoj vlastiti mikro svijet
i u njemu živim mikroživot
i sve ovo me ne dira
jer je preveliko i ne ulazi u moje mikrostrukture
što to pričam ljudima, razmišljam kasnije
kakve to gluposti govorim
ali već te večeri, gledajući dnevnik na novoj
(htv dnevnik je mila gera, već dugo)
čini mi se
zaista živim neki paralelni život
u nekom svom paralelnom svijetu
jer ovo što slušam, gledam, čitam
nije normalno, bolesno je, neizlječivo
čini mi se – nemoguće je, ne događa se
ne meni i svim dragim ljudima
u mom paralelnom svijetu
bude mi onda žao i krivo
pa tugu riješim plehom štrudle od sira
jedna s grožđicama, tri bez
dok se hlade
odem na sjeverni prozor
gledam u beton
sjećam se drage ceste
koja je nekud vodila
sad imam samo zid koji ide u daljinu
ali se pitam, vodi li ikuda
Post je objavljen 28.11.2009. u 17:06 sati.