Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/thejourney

Marketing

Chinglish

Chinglish nije ništa novo. Nisam niti prva niti zadnja koja je na to obratila pažnju, a niti prva ni zadnja koju je to zabavljao u Kini. Zabava je počela odmah kad sam sletjela i vidjela ovu oznaku na vratima WC-a pekinškog aerodroma sretan.

Photobucket
No, kad sam u dodiru sa stvarnim svijetom, nakon nekog vremena razmislila dublje o pozadini smiješnog engleskog, nije se sve više činilo tako zabavnim.
Dobar dio boravka sam provela u totalno organiziranom putovanju luksuznih hotela, taxija, organiziranog prijevoza i bez puno dodira s Kinom, koja je svakodnevnica ljudima koji ovdje žive. Prva 2.5 tjedna sam čak mogla i na Facebook jer sam se na internet spajala preko mreže od firme u kojoj radim, a ona je američka.... Da, mogla sam čak i na Facebook da sam imala vremena... Kad sam napokon imala vremena i krenula na godišnji, shvatila sam da je to bilo "čak" jer se to ne može samo tako. Nisam mogla ni do Miculinog bloga.... Tek onda sam shvatila da je Kina otvorena samo u nekim oazama te koliko je sve ostalo još uvijek strogo kontrolirano.
Učenje engleskog je do nedavno bilo rijetkost i to se osjeća na svakom koraku. Još ovo sada mora biti velika otvorenost jer nema koga nema od stranih firmi, a i taj Chinglish koji neki govore je ipak korak prema masovnijem komuniciranju sa svijetom. Naravno, ima ih koji govore bolji engleski, ali iako radim u američkoj firmi, takvih susrećem malo.
Držali su ljude zatvorenima dokgod su mogli i stvarno im je dobro išlo. Jer, na kraju krajeva, iako preko milijarde ljudi govori kineski, u drugom dijelu svijeta to nije popularan jezik i komunikacija je onemogućena. Ne pričaj strane jezike, nećeš se moći družiti s onima drugima... vrlo jednostavno. Gledajući na to i na njihovu cjelokupnu filozofiju zajedništva koja se nije rodila s komunizmom, čini mi se da će proći još puno, puno vremena da se sustav u Kini promijeni.
Znam jako dobro kakav je osjećaj kad me neko mjesto oduševi i znam ljude koji ga imaju prema Kini i vraćaju joj se kadgod mogu. Kod mene to nije slučaj jer kolikogod sam vidjela prelijepih krajeva (vidjet ćete) i više mi je nego drago što sam napravila ovo putovanje, ta snaga komunizma, zatvorenost, osjećaj neslobode, neke kulturološke razlike koje su mi nepremostive (npr. prihvatljivo i prečesto, glasno hračkanje po cesti) te velika zagađenost su ostavili pomalo gorak okus i negativan dojam o zemlji koja se sprema osvojiti svijet.

Budući da ne volim misliti negativno, nećemo u tom tonu završiti post. Znam da će vas ove sličice zabaviti sretan.
Photobucket
Je li ovo soba s kupaonicom koja ima bar? sretan

Natpis u autobusu koji vozi između terminala na aerodromu u PekinguPhotobucket
Moram li reći da nitko nije uspio ovo prevesti....imali smo raznih ideja, ali nijedna nije potpuno prihvaćena sretan.

Photobucket

Photobucket
English native speakers su bili zbunjeni otkud ovaj prijevod...mi nismo sretan.

Photobucket
Nema toga što se u Kini ne može pronaći false.

Photobucket
Bolje ne diraj wink!

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Često se nađu instructions from police...vjerojatno onda zvuče ozbiljnije.

Photobucket
Kolikogod prostitucija bila zabranjena, a ako bolje pogledate, vidjet ćete da je ovo naljepnica s instruction from police, kratki boravak u lobbyju skupljih hotela u večernjim satima će biti dovoljan da se vidi promenada zapadnjaka i lijepih, dobro sređenih lokalnih cura....vrlo često dvije na jednoga.

Photobucket

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Kad si jednom bacio, bacio si... sretan


Post je objavljen 01.12.2009. u 09:38 sati.