Utvrda Novi Zrin
Da bi se još više strategijski utvrdio, ban Nikola Zrinski odluči početkom 1662. godine izgraditi utvrdu koja bi se uklopila u pojas već postojećih utvrda uz rijeku Muru s temeljnom namjerom da zatvaraju put turskim pljačkaškim odredima između rijeke Drave i jezera Balaton.
Takva utvrda iizgrađena na tom mjestu mogla bi pružati sigurnost i zaštićenu osnovicu kršćanskim vojskama koje bi organizirale vojne pohode na istok, a kasnije bi se vračale u sigurnost i zaštitu zidina.
Uskoro je taj naum Zrinski i proveo u djelo te je utvrda Novi Zrin postala jedna od najmarkantnijih strategijskih točaka obrane Hrvatske, ali i tadašnje Europe. Gradnju te utvrde odobrio je i sam Hrvatski Sabor u Varaždinu koji je 27. veljače 1662. godine donio proglas:
'Za utvrđivanje tvrđe Novi Zrin, koju gradi preuzvišeni gospodin grof ban, opredjeljuju se kmetovi Franje Gubačovačkoga, Ivana Kiša, Tome Hreljača i Vinka Bužanića, plemičkih sudaca županije Varaždinske, te obadva kotara županije Križevačke. Oni su dužni da od svakog ''dima'' na raspolaganje stave po dva težaka. '
Utvrda Novi Zrin podignuta je na desnoj obali Mure, nasuprot Novigrada s kojim je bila povezana preko utvrđenog otočića na Muri mostovima. Tvrđava je imala oblik četverokuta sa zidinama od tesanog kamena. Na svakom je kutu stajao po jedan bastion, a na sjeveru i jugu po jedan ravelin, dok je most bio zaštićen s četiri bastiona i tri ravelina. Oko utvrde bio je iskopan kanal i u njega puštena voda iz Mure.
No, oko cijele kamene utvrde Zrinski zapovijedi i da se podigne zemljana utvrda od hrastovih palisada na koje vješto postavi topove. Tako da ako bi protivnik uspio zauzeti i priječi most na Muri, dočekala bi ga strahovita paljba s dvostrukih palisada, kojima bi potporu pružili i bastioni i ravelini.
Sve ovo samo na dvadesetak kilometara od utvrđene turske Kaniže i to pod nosom krvoločnih janjičara mogao je uraditi samo Nikola Zrinski. No, ni to nije bilo dovoljno, pa on sam provali s oko 1600 svojih hrvatskih vojnika preko Mure, te zapali 14 turskih sela, zarobi 350 turskih vojnika i pohvata 400 konja. Ovo razbjesni Kaniškog pašu, pa se on stane žaliti caru Leopoldu u Beč.
Na optužbu Kaniškog paše Zrinski samo odmahne rukom, nasmije se, pgladi svoje lijepe smeđe brkove i mirno pomalo podrugljivo napiše i pošalje odgovor Kaniškome paši:
' … Kaniškog pašu pak upozoravam neka ne bi ubuduće puštao stoku svoju po polju kaniškome. U mojem, naime, majuru vazdan će se nalaziti veliki psi koji bi mogli rastrgati stoku pašinu …'
Turci kao da nisu shvatili smisao ove poruke, pa naivno zapitaju Zrinskog zašto je topove stavio na bedeme svojeg majura. Zrinski im je opet poslao poruku:
' … Topove sam postavio zato da moji vojnici uzmognu pucati na vukove i medvjede ... '
Uskoro pod Novi Zrin dolazi oko 50 000 turskih vojnika u namjeri da razore utvrdu koja im je zadala u kratkom vremenu toliko muka. Borbe za Novi Zrin započele su 6. lipnja 1664. godine. Vjerujući njemačkom zapovjedniku barunu Avencourtu, te blizini snažne kršćanske carske vojske utaborene u blizini Legrada kojom je zapovijedao grof Montecucoli, sam Zrinski nije se uključio u obranu svoje utvrde.
Carski zapovjednici djelovali su mlitavo i nesložno, a više puta i razjedinjeno, pa je Novi Zrin zauzet i razoren. No, ipak su ga turski vojnici platili s oko 10 000 poginulih.
Pad Novog Zrina uzrokovao je krajnji nehat habsburške vojske i njenog zapovjednika grofa Montecucolija, koji pak po riječima Zrinskog: 'Za Novi Zrin nije ni mač iz korica izvadio …'
Brat bana Nikole Zrinskog, grof Petar Zrinski, ovako je znao kazivati osude na račun carske vojske koja nije poduzimala gotovo ništa za spas hrvatskih utvrda i njihovih posada:
'... ako se pak ufaš u pomoć nimšku, pa da od nje prijmaš tvoju sriću Zrinsku, vjeruj Nimcu, da znaš, kako suncu zimsku, jer od njega pomoć imaš tek kad primiš smrt tminsku ...'
Post je objavljen 28.11.2009. u 10:16 sati.