Kaže se „tko čeka ... taj se načeka, ali i dočeka“.
Nije prošlo puno vremena, ali su bila potrebna neka događanja, neka stara prijateljstva, neke stare ideje ... da bi sve počelo „sjedati na mjesto“.
Mi smo danas „svirili“ na dva kolosjeka – i kako nam se "svirilo", ali smo gledali i reakciju publike.
I ispalo je ... ono što je bila davna polemika i „tihi sukob“ kroz godine postojanja Caimana – suradnja.
Da bi se razumjelo 100 % trebalo bi pročešljati blog Caimana i neke postove (naravno, i komentare), no probati ću sve to sažeti u ... „par redaka“. 
Volimo svu našu publiku, jer njima želimo pokazati što radimo i kako radimo.
No, igrom i slijedom događaja ... „vrištali“ smo kako na našim nastupima bivamo „jukebox“ i kako, ma što mi i na koji način sviramo ... reakcija je ista.
Istina Bog, ... možda je blog Caimana bio „istureniji“ za tu temu, jer slična iskustva su imali i ostali izvođači samo ... nisu potezali tu temu. Zašto ne ... druga je to priča, no moj dugi jezik i iskren pristup ... doveo je do debata na ovim stranicama ... i do svega onog što takve debate mogu sa sobom donijeti.
Svašta su donijele – i dobro i loše.
No ... vrijeme teče ... vrijeme leti ... stvari se mijenjaju „od ve do ve“.
Neki tragovi toga ostali su u glavama raznih ljudi, potaknuli ih ... i vraćamo se na „korjene“ – nema podjele.
Na „vas“ i „nas“ – ili ... „nas“ i „vas“.
Svi smo ... „mi“.
Latino populacija na ovim prostorima.
Nismo tamo rođeni, ali živimo i volimo i glazbu i ples i jela i piće i ... 'ajd da ne krenem baš u intimu. 
Iskreno ... mi stvarno sad sviramo kako nam dođe „ćejif“, no ... jer je publika takva kakva jest ... „šmrkamo“ što bi joj pasalo.
Danas je bio gušt odsvirati neka ... „j...čka“ bolera i vidjeti parove koji su slušali i plesali to što mi sviramo.
"Vertikalna projekcija horizontalne imaginacije". 

Ovo je start, ovo je početak.
„Robijeve plesne radionice“, plesni klub „BaileCubano“, ali i svi oni koji su ... i negdje drugdje, no ... žive zajedno sa nama tu glazbu, ali u plesnom izričaju ... početak su vraćanja korjenima – neka svirci sviraju, neka plesači plešu, neka „kibici“ uživaju, no kad se sve to stavi u „jedan lonac“ ...
... „Y toda la gente baile, y toda la gente canta, y toda la gente vive ... Cuba.“
Znam, jesam „opičen“, ali „opičen“ dobrom svirkom, dobrim plesom ... dobrom nadom da su ljudi ostali ... samo ljudi.
Barem oni s kojima se ja družim.
I zato sam sretan.
Sve se vraća na izvor.
Koji gušt. 
Vidimo se u „Forumu“ ... porque ... repetitio est mater studiorum (ah, ta vremena studija veterine i latinskog). 
Post je objavljen 28.11.2009. u 02:58 sati.