U prethodnoj temi sporili smo se oko oslovljavanja i Izvorni_život mi je napisao:
„Ono što je meni prošlo mozgom kad sam vidio to gospodine ispred blogerovog imena je: sve su životinje jednake, ali neke su jednakije.“
Mislim da je bloger ovom izjavom pogrešno protumačio Orwellovu poruku… pa ću pokašati objasniti kako sam ja razumijela Orwella, kako ja tumačim jednakost i za kakvu jednakost se borim.
Jednakost je po Aniću: „postojanje jednakih uvjeta za sve, ravnopravnost u političkom i socijalnom smislu.“
Diskriminacija je nejednako postupanje prema jednakima ili jednako postupanje prema nejednakima.
Priznavanje posebnih prava nejednakima, manjinama… zovemo pozitivna diskriminacija.
Smatram da svi trebamo težiti pravnoj državi u kojoj ćemo imati propise koji će promicati jednake šanse i jednak tretman, u kojoj će biti omogućeno da svi imamo brzu i učinkovitu pravnu zaštitu ako je narušeno načelo jednakog postupanja.
To je jednakost za koju se zalažem.
Inače… mi nismo jednaki. U različitostima je bogatstvo i ljepota života.
Nismo svi istog zdravlja, razmišljanja, obrazovanja, izgleda, materijalnog stanja, temperamenta, dobi itd… itd….
Težnja izjednačavanja svih u svim situacijama … potpuno društveno izjednačavanje je uravnilovka…. koja mi je odbojna.
U našim odnosima s drugim ljudima postoji cijela paleta boja, bezbroj nijansi koje uvjetuju ponašanje nas prema drugima, kao i ponašanje drugih prema nama.
Nedavno sam se počerupala s jednom feministicom koja se zalaže za kvote… tj. da žene sjede u nekim tijelima… samo zato da bi zadovoljili propisanu formu… jednak broj žena… da bi bili što „bliži“ Europi. Ma ne smatram ja te kvote zlom… one su jedan od načina u borbi za ravnopravnost… ali naprosto ja ne pristajem negdje sjediti i glumiti gljivu samo zato da bi zadovoljili formu. Kad bih pristala na tako nešto… to bi značilo da se osjećam nejednako i očekujem poseban tretman, a koji ne proizlazi iz mojih sposobnosti, znanja, interesa i svega u što vjerujem… nego je tek puko zadovoljavanje forme da bi nam statistika bila ljepša. Ne igram te igre i ŠLUS… bez obzira u kakav celofan bile upakirane.
Majka sam dvoje djece. Volim ih do neba…. najviše na svijetu….. njih dvojica su zajedno na tronu najveće životne ljubavi… jedine bezuvjetne. Kad je u pitanju moja odgovornost prema njima i njihova prava… tada su ravnopravni… tada su jednaki. No niz je situacija u kojima ne postupam jednako…. jer su se i oni različito ponašali, različito pristupali nekom problemu, različitim tonom razgovarali ili različitim emocijama pristupili u dijalog. Da nema tih nijansi… onda to ne bi bio majčinski odnos, nego bi bio odnos oficira prema vojnicima.
Tako je i u svim drugim odnosima koje imamo s drugim ljudima.
Jednog blogera sam oslovila sa gospodine. Ne smatram to grijehom… jer time nikoga nisam oštetila, nikoga nisam ponizila, niti bilo kome učinila nešto loše.
Jedni drugima na blogove ne dolazimo ostvariti neka prava ili po banane… pa da bi se mogli buniti kako je netko dobio veću ili manju bananu.
To što ljude koji se potpisuju nickom ne persiram, ne znači da ih ne poštujem i da su diskriminirani na mom blogu. No svi mi pod nickovima se poznajemo virtualno. Spomenuti gospodin je ponudio ime i prezime… znamo kojim se poslom bavi, znamo njegova konkretna djela u realnom životu. Za ostale to ne znamo i po tome nismo jednaki. Da sam se prema njemu ponašala kao prema onima koji se potpisuju nickom i za koje ne znam kakvi su svojim djelima u realki… to bi značilo da prema nejednakima postupam jednako… i tek to bi bilo bezobrazno i neukusno.
Malo promislite pa ćete vjerojatno svi zaključiti da i u realki postoje ljudi koje persirate, a neke od njih poštujete do bola… dok druge tek držite na distanci. Oni s kojima ste na TI isto tako… neki su vam bliski… jako ih volite, a kod drugih oslovljavanje ne znači da ste s njima bliski, da ste istomišljenici ili da ih volite.
Osobno me ne smeta način na koji me ljudi oslovljavaju. Smeta me ako su bahati, ako me ponižavaju, ako se deru na mene bez razloga…
Post je objavljen 27.11.2009. u 16:28 sati.