Dugo smo se pitali o uzroku te volje, dok nismo postavili suštinskije pitanje.
Postavili smo pitanje o vrijednosti te volje.
Pretpostavljamo da hoćemo istinu, no zašto ne bismo radije htjeli neistinu?
I neizvjesnost? I neznanje? Problem vrijednosti istine stupio je
pred nas, ili smo mi ti što smo stupili pred taj problem?
"Kako bi nešto moglo nastati iz svoje suprotnosti?"
Osnovno vjerovanje metafizičara je vjerovanje u suprotne vrijednosti. Ni
opreznima među njima nije palo na um da posumnjaju, čak i kada su
se hvalili "de omnibus dubitandum" ( u sve treba sumnjati ). Jer
kako bi moglo nastati iz svoje suprotnosti, na primjer, istina iz
zablude, ili volja za istinu iz volje za obmanu, ili nesebični
postupci iz koristoljublja ...? Takvo je nastajanje nemoguće, tko
o tome sanja, budala je, čak i nešto još gore; najvrednije stvari
moraju imati drugačije, vlastito počelo.
"Ali da vam posve otvorim svoje srce, prijatelji , kad bi postojali bogovi, kako bih mogao podnijeti da
ne budem bog! Dakle, bogovi ne postoje!"
FRIDRICH NIETZSCHE (1844-1900) jedan je od najvećih
usamljenika svog vremena. Pjesnik po ljepoti izraza, filozof po
snazi duha, prorok po novim pogledima na svijet, u svim svojim
dijelima remeti stari, uhodani red na planu ljudske misli. U
svojoj plodnoj, gordoj usamljenosti stvorio je veličanstvenu
filozofsku poemu "Zaratustru", a odmah zatim, možda jedno od
najdubljih i najprovokativnijih djela, drsku knjigu "S one strane
dobra i zla", u kojoj se začinje jedan novi moral, preokretanja
starog morala, sa stalnom idejom o "volji za moći". Više od
svega, ljubeći istinu, s one strane građanskih otkucaja
stvarnosti, on potražuje novi život velikog prirodnog razmaha i
radosti.
PS. Umro je Isus.
Umro je Marx.
Bog je ( definitivno) umro.
A i ja se ne osjećam baš besmrtno :D