Stigla kriza i u moju butigu.
Pos'o neće pa stane, a ako se i učini da će krenut, nađe se već što (ili tko) će ga stopirat. On i ja živimo u iznajmljenom stanu i najamninom otplaćujemo tuđi kredit. Svaki dan valjda sto puta pomislim na to. I ljuta sam što, kad već moram otplaćivat kredit, ne plaćam vlastiti.
Kao najbrže rješenje za privremeno punjenje kućnog budžeta On se sjetio cimera. Pod uvjetom da cimer bude cimerica. Moram priznat da mi se ideja o smanjanju troškova stanarine i režija za cijelu trećinu ne čini lošom. Lošim dijelom mi se čini onaj dio o trećoj osobi u našem stanu.
Smeta me pomisao na to da se po mom (unajmljenom) stanom mota druga žena. Osobito me smeta to što On inzistira na tome da naš potencijalni cimer bude žensko. Mislim, u čemu je problem? Ne vjeruje mi? Misli da nemam dovoljno prijateljica? Ne čistim i ne kuham dovoljno dobro? Šta?
Sreća u nesreći je da su se na sve oglase dosad javili samo muškarci.
Iskreno, ne bih bila zadovoljnija ni muškim cimerom, ali mislim da bih lakše podnijela strano muško u svom životnom prostoru. Nemam ništa protiv nijedne žene na svijetu sve dok ne moram živjeti s njom.
Moje iskustvo s pojedinim cimericama s faksa sve je samo ne dobro. Čemu to ponavljat?
Ilustracije radi: moja "najdraža" cimerica bila je sve samo ne dobra. Kopala mi je postvarima, čitala dnevnike, na dnevnoj bazi pregledala moj ormar i na sva usta pričala po domu (svima koji su htjeli slušat') o tome kakve tampone i koji toaletni papir koristim, a jednom prilikom je, potpuno sigurna u ono što govori, komentirala i vezu između skupog toalet papira koji koristim i mog seksualnog života (kojeg u to doba, ruku na srce, nije bilo). Nije studirala psihologiju niti išta slično, tak da njene tvrdnje ne uzimam ozbiljno. Osim toga, smatram je poremećenom luđakinjom i ne bih nikad više htjela takvu osobu imat u svojoj blizini.
Eto razloga koji je jači od prazne blagajne. Moj duševni mir. I neprekopavan ormar svaki put kad se maknem iz stana. Dnevnike sam prestala vodit otkad sam otkrila da ih I. čita. Toalet papir i dalje kupujem isti. Povremeno si čak dopustim luksuz kupovanja onog stvarno najskupljeg. A najbolji dio je taj što nitko ne komentira to na što trošim svoju lovu. Barem dok je imam.
I kako da to zamijenim za ponovni život u troje?
Potencijalni kandidati za našeg budućeg cimera/icu:
1. Ž, moja posljednja cimerica u domu
Nedavno je dobila u otkaz u firmi u koju je zadnja došla i više joj nikako ne sjeda plaćanje stana u kojem je bila dosad. Ona bi se donekle i mogla uklopit u moju koncepciju trećeg u stanu. Skoro nijedan vikend nije u Zagrebu, preko dana, a često i preko noći ima "svog posla", a i nije od onih "kopača po ladicama" koji mi jedu živce. Nju bih vrlo lako mogla uzeti u obzir i ponovno se naviknuti na "studentski život".
S druge strane, kad bi On i prist'o na to da nam cimerica bude moja bivša cimerica, brzo bi shvatio da je pogriješio. Ž je partijanerica teške kategorije, a njen utjecaj na mene, za vrijeme našeg dijeljenja domske sobe, je bio sve osim onoga što se zove "dobar utjecaj". Većinu vremena smo bile pijane ili mamurne, jedno vrijeme i naduvane, zatvarale smo birtije za koje dotad nisam ni znala da postoje i jedina stvar u kojoj se nismo slagale je bio izbor muzike. Koliko ja nisam marila za njenu elektroniku, toliko ona nije shvaćala ozbiljno moju opsesiju rokenrolom. Bi li On mogao podnijeti naše ponovne pijanke i pijanska višesatna uvjeravanja da je moja/njena muzika ona prava? Nisam baš sigurna...
2. F, moj mlađi brat
Ruku na srce, njega ni puškom ne bih mogla natjerat da se doseli k nama, ali...
S njim sam živjela dovoljno dugo da znam sve njegove odvratne navike (i to da ih mogu podnijet), a pošto je u pitanju moj mali brat, ne bi mi pretjerano ni smetalo da povremeno izigravam sluškinju ili dobru sestru. Prilično redovno se viđamo i oboje smo svjesni da bih u slučaju da se doseli počela izigravat mamu. Zato, bolje da on ostane tamo gdje jest, da se povremeno skupa napijemo, svako toliko izglalamimo jedno na drugo i živimo u miru Božjem.
3. Nepoznate osobe, muške ili ženske
Fuj, bljak, fuj! Ne želim, ne volem i neću!
Sve mi se čini da bih trebala nać još jedan pos'o ili krivotvorit dokumente, dić kredit koji ću otplaćivat ostatak svog života i onda u svom stanu iznajmit špajz nekom luzeru. Pa nek si onda on misli...
Post je objavljen 26.11.2009. u 22:19 sati.