Marketing
Blokiraj me bejbi
Sa svakom novom akademskom godinom sve me više obuzima veselje što nisam upisala - Filozofski fakultet u Zagrebu.
Oh da da se pohvalim...bila sam ja među čak prvih 200 ali eto....moja guzica je htjela pravo.
Sad, dok navečer štrebam nešto potpuno životnonepotrebno iz područja pravnih znanosti ipak ne mogu a da s podsmijehom ne škicam prema Dnevniku i reportažama o JOŠ jednoj studentskoj blokadi na filozofskom fakultetu.
Promatram tu gomilu mladih, buntovnih, slabo počešljanih ljudi i pitam se koliko će im trebati da im iz guzice dođe do glave da ono što traže je apsurdno i nelogično.
Hrvatski obrazovni sustav...pa recimo da nisam više ni sigurna je li pojam "sustav" odgovarajući budući da on podrazumijeva nešto organizirano i smisleno...a ovdje se o tome ne radi. Dakle, taj naš HOS je prema mojim procjenama u tolikom zaostatku za ostatkom svijeta da me činjenica da hrvatski narod još nije izumro ili raselio se - potpuno začuđuje.
Što je, prema mom mišljenju, glavna boljka hrvatskog obrazovanja? To što ne zna procijeniti i na najbolji mogući način motivirati i usmjeriti mladež. Zatrpavaju nas s tolikim nepotrebnim količinama gradiva, teorijom koju nemamo gdje primijeniti i onda veselo gledaju kako nas nakon faksa realnost nimalo nježno šamari posred face.
Dakle plaćanje ili neplaćanje školovanja još je i najmanji problem. Osobno sam protiv besplatnog školstva jer vjerujem da bi to dovelo do nevjerojatnog opadanja ionako niske kvalitete nastave.
Ali eto...umjesto da se bave kvalitetom oni se opet bave KVANTITETOM.
I onda se nađe neki genijalac s filozofskog. Raščupan, u crnoj majici s ispranim imenom najdražeg metal benda i slavodobitno izjavi, pun sebe:
"Hoćemo svoja prava"
Ni sam nije siguran o kojim se točno pravima radi ali ako ne mora dolaziti na nastavu ne može biti ništa loše? je li tako?
Mladi hrvatski Che Guevara pit će, ako treba cijelu noć na hodniku fakulteta, za blokadu!
Vrtim svoj život sad u glavi i prisjećam se koliko sam samo puta u životu i ja poželjela da sam "u blokadi".
Npr. majka mi reče "Poredi svoju sobu" a ja demonstrativno sjednem nasred hodnika kuće s transparentom "Moj kaos je moja stvar" i u znak protesta ne perem se 5 dana.
Ili naprimjer, umjesto da sam platila pripreme za fakultet i štrebala mjesecima mogla sam jednostavno leć ispred fakulteta i štrajkat glađu dok me dekan osobno ne upiše.
Na ovom svijetu toliko je nepravde da nam jedan cijeli život u štrajku ne bi bio dovoljan.
Ali lako je buniti se, nema ništa lakše nego biti dio neidentificirane mase u kojoj je osjećaj odgovornosti minimalan. Onda je lako boriti se za "svoja prava".
Ti isti studenti...koji se sad tako žustro bore za svoja "prava", koliko će njih iskreno boliti briga za taj isti faks, studiji i općenito školstvo kad jednog dana dobiju diplomu u ruke?
Što se svijet mora mijenjat samo kad nama osobno ne odgovara, kad smeta našoj maloj guzi?
Da sažmemo...ova blokada je jedno teško SRANJE i izlika za besposličarenje. Kome se uči, pronaći će način...kome se NE uči pronaći će RAZLOG.
Ne znam zašto ali oduvijek su mi demonstracije i okupljanja masa bili strašno odbojni. Ono, ne zna se ko pije ko plaća....sve je u rasulu i prodaju se spike "zajedno smo jači".
Osobno vjerujem da jedan pametan čovjek može više napravit sam, nego sto budala skupa.
Lažna solidarnost i zajedništvo - a zapravo svi gledaju samo svoju presvijetlu pozadinu.
Ja se ne zavaravam da mogu promijeniti svijet, a ne. Jedino što sigurno mogu promijeniti je - sebe ( i čarape hahah) . Znam da nema smisla da sad sjedim negdje na hladnome i pijuckam pivicu u ime neke tamo "blokade"....neću s time ništa postići.
Sjedanjem se ništa trajno ne postiže. Čak ni ako nas sjedi 1000 skupa. Rad rad i samo rad mijenja stvari na bolje.
Sve ostalo je zavaravanje samog sebe.
Mahatma Gandhi nemoj zamjerit.... hhahahah 
Mislim da bi na ovu temu sad savršeno legla obrada pjesme Pink Floyda "Another brick in the wall"....mislim da je ova verzija zgodnija za sve one u blokadi....
Post je objavljen 26.11.2009. u 17:07 sati.