Ne znam kako je s vama ali ja ću definitivno ispaliti na živce od silne inflacije predsjedničkih kandidata u medijima. Koju god novinu prelistao, koju god internetsku stranicu otvorio, eto ti njega – predsjedničkog kandidata koji me uvjerava da je baš ON ono što ova zemlja treba. On će nas izvući iz krize, on će uspostaviti pravnu državu i vratiti moralnih kredibilitet ove korupcijom napaćene zemlje. On..On..On…
Pokušao sam pobjeći od svega ali …nećeš majci.
Eto primjerice, neki dan sam bio na ribanju. Divota. Smiraj dana, bonaca, dobro društvo, domaće vino…lignje samo što same ne uskaču u barku… I što se onda dogodi? Izvadim jednu lignju od cca 30-ak deka, skinem je i bacim u broku kad čujem neki vapaj. Možete li zamisliti moje iznenađenje kad sam shvatio da to lignja govori? Ej? Tko se uopće može pohvaliti da je razgovarao s lignjom? I ništa, priđem malo bliže da čujem o čemu rogobori u svom posmrtnom očaju. I znate što mi je rekla? Nećete vjerovati ali doslovno ovako: «Ako glasaš za NJEGA (ne želim ovdje iznositi povjerljive podatke) otkrit ću ti lokaciju gdje moje prijateljice upravo igraju odbojku. Ma možete li vi to zamisliti? Da se ja prodam za par liganja? Pa makar bile i odbojkašice. Ma neću. Placet!
Uglavnom, jebena je stvar ta vlast. Evo baš sinoć, žena mi je pročitala dio iz Selimovićeve Tvrđave. Koincidencija, reklo bi se. Genijalni Selimović u par rečenica napisao je ono što bi svi mi trebali naučiti napamet. Ili barem, isprintati kao podsjetnik. Istina, s njegovom posljednjom rečenicom teško da bih se složio.. ali evo, procijenite sami.
…postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije ljudi se nekako mogu izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je, kao čarobni kamen, jer pribavlja moć. Ona je duh iz Aladinove lampe, koji sluzi svakoj budali koja ga drži. Odvojeni ne predstavljaju ništa; zajedno, kob su ovoga svijeta. Poštene i mudre vlasti nema, jer je želja za moći bezgranična. Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvijek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju. Niko na vlasti nije pametan, jer i pametni ubrzo izgube razbor, i niko trpeljiv, jer mrze promjenu. Odmah stvaraju vječne zakone, vječna načela, vječno ustrojstvo, i vezući vlast uz boga, učvršćuju svoju moć. I niko ih ne bi oborio, da ne postaju smetnja i prijetnja drugim moćnicima. Ruše ih uvijek na isti način, objašnjavajući to nasiljem prema narodu, a svi su nasilnici, i izdajom prema vladaru, a nikome to ni na um ne pada. I nikoga to nije urazumilo, svi srljaju na vlast, kao noćni leptiri na plamen svijeće. Jesu li sve bosanske valije zatvorene, protjerane ili pobijene? I čitava njihova svita. A uvijek dolaze novi, i dovode svoju svitu, i ponavljaju gluposti svojih prethodnika, jer drukčije ne mogu. I tako, ukrug, neprestano. Bez hljeba narod može ostati, bez vlasti neće. Oni su bolest na narodnom tijelu, kao guke. Kad jedna guka otpadne, izraste druga, možda grđa. Ne možete bez nas, kažu nam, razbojnici bi se namnožili, neprijatelj bi nas napao, nered bi u zemlji nastao. A ko drži ovu zemlju, ko je hrani, ko brani? Narod. A oni nas globe, kažnjavaju, zatvaraju, ubijaju. I još natjeruju naše sinove da to cine. Oni bez vas ne mogu, vi bez njih morate. Njih je malo, nas je mnogo. Samo da prstom maknemo, koliko nas ima, te žgadije ne bi bilo. I učinićemo to, braco moja satrvena, čim odrastu pravi ljudi koji neće dopustiti da im vampiri sjede za vratom.