Na strmoj strani dobitka
Nepozvan sjedim gdje nije za sanjare - na strmoj strani dobitka. Dan nosi i nanosi, koliko stane, u njedra junačka, na magare malo, auto puno praha, koliko bude stalo… umimo svijeta!
Čovjek otprosi svoje, a još ga nosi što je za sakriti, jer život ne zna stati sam.
Što zlatom moram zlatiti, u čemu hodati, od kojeg straha platiti, koliko zato prodati, pod svjetlom svijeta stran i slabom srećom dana!? Neopran, neoprezan!
Sretan li sam, a mogu uteći! - moj Bog sve drugo čeka.
Post je objavljen 26.11.2009. u 09:13 sati.