Ponekad poželim da
u prošlost se vratim,
da sretno sam djete
i uz majku se budim.
Poželim topao zagrljaj
i uz majku da budem
njene nježne i mile ruke
da miluju moju kosu dugu.
Poželim da dijete budem
da tata za ruku me vodi,
nježno me u krilo stavi
i osmjeh mi lice ozari.
Poželim djetinjstvo da se vrati
uz prijatelje drage igru da nastavim.
Trčkarajući uz dragu mi baku
u bašći da sadimo salatu.
I tada mi suze krenu
jer prošlosti nema više
samo stvarnost ostaje
i sjećanje na djetinjstvo naše.
Post je objavljen 25.11.2009. u 21:38 sati.