Na krilima večeri
u moj je život lagano ušetao
poput tata u srce se uvukao
i tamo zauvijek ostao.
Dok je polako umirao dan
nova se zvijezda rodila
zaiskrivši na tamnom svodu
mojih bolnih uspomena.
Ta mala zvijezda jarkoga sjaja
putove mi obasjava
vodi me na livade mirisne
cvijeće mi u kosu upliće
jutarnjom me rosom napaja
radost u dušu ulijeva
i tugu skida sa obraza.
Post je objavljen 25.11.2009. u 21:06 sati.