Rekli su mi pametni ljudi..sjećaj se samo lijepoga....sjeti se sa zahvalnošću...uvijek je bilo par blagoslovljenih trenutaka koje vrijedi upamtiti, zahvali se onom tamo gore što vas je spojio, bar nakratko...Al kad poslušam i prisjećam se svega lijepog, preplavi me tuga što nisam bar malo više...uživala....Onda me napadne ljutnja...s ljutnjom se lakše nositi....u njoj nema nimalo čežnje...
Prevarit ću te...
Sve ono lijepo što si mi dao
spremit ću poput mušice u jantar:
od tvoje djetinje razdraganosti
sašit ću kićeni šešir,
u kalupe za kolače
izliti tvoju neumjerenost i zarazan smijeh,
od čežnje tvoje nestrpljive
isplesti ću vijenac adventski,
a svu tvoju strast i želju
pretvoriti u vosak crveni....
Poljupce kojima se me pokrivao
nosit ću poput najvrijednijeg nakita
i tako ću sjajiti zahvalnošću
što smo se uopće sreli
što smo uopće i priliku imali
otplesati skupa ovaj ples.....
Post je objavljen 25.11.2009. u 17:24 sati.