

Stanujem na osmom katu jedne stambene zgrade u Zagrebu.Prozor je moj jedini svijet živih bića.
Slušam zvukove paljenja automobila u maglenom jutru,kad ljudi odlaze na posao,od magle ne vidim ni stabla kraj parkirališta,ni prozore susjednih zgrada.Čujem samo zvukove.Na balkonu je pravi rusvaj,sjenice se igraju i jedu sjemenke koje smo im postavili,ali strahote,visi rublje,opasnost,sve će pokakati.U opću graju uključili se i vrapci,svađaju se sa sjenicama,za hranu,toj galami priključio se je i moj bastard Amadeus.Molim ga:nemoj Amadeus,pa ti si krasna ptičica pjevačica,ali ne,on upornu cijuče iz sve snage.
Magla je poput mlijeka,neprozirna,ali se svejedno čuje galama na parkiralištu.
Iz sjene iskakuju hitre dječje nožice s ogromnim torbetinama na nejakim plečima,maleni prvašići,dovikju se Lovro,Neda,Majo,kako je lijepo čuti vedar i bezbižan dječji smijeh,podvikivanje,jedva čekam te zvukove,svako im se jutro veselim.Jedva čekam snijeg,kad će se te male pahuljice igrati sa snijegom.
Za sada bi završila sa svojim pogledom kroz prozor,drugi puta ću vam pričati o Amdeusu,maloj ptičici pjevačici,koja je veliki fakin.
Sve vas pozdravlja baka Todebo
Ovo je moj prvi uradak,stara sam pa mi oprostite na nespretnosti
upss drage moje hvala vam na dobrodošlici,još kad sve to pohvatam...,jer ova moja muška "banda"=potomci,sin,unuk,to ovak izgleda,evo otvorili smo ti blog,pa youtube,samo stišneš ovdje,stisneš ondje,ovdje pišeš... i svaki ode na svoju stranu...!?! I to je sva moja edukacija!! Sram ih bilo hihih....Ali snalazim se nekak.
Post je objavljen 25.11.2009. u 15:03 sati.