Ma vidi.
Još su 4 tjedna, ako se ne varam, do kraja. Zapravo, ne do onog pravog kraja, nego do završetka prvog polugodišta, a ako je to za nazivati krajem, onda neka. Čovjek bi očekivo da ću se sad itekako potrudit oko ocjena, al vidiš, čovjek bi se prevario.
Neću reć da mi nije stalo, bome je, al teže me uhvatio sindrom drugog razreda o kojem je ravnatelj toliko pričao. Za neupućene, to je drugi naziv za lijenost, ili ti ga kako bi naš cijenjeni ravnatelj rekao "Razbahatili su se, uljenili, umislili". Nisam vjerovala u te bapske priče, ali sam se brzo predomislila nakon što sam vidla stanje u imeniku. Nemam sad neki iločki vinograd, makar dramatiziram ponekad koda imam 2, ali budući da sam osjetljive prirode pa me i četvorke ube u pojam, znaš situaciju.
Ali koliko god sam se uljenila, i dalje stojim pri svom da profeosori nisu skroz fer prema nama ove godine. I kad naučim dobijem 4, iako se pretrgnem od rada a i tlak mi pobjesni od sve sile kofeina koju unesem u sebe, i kad ne naučim dobijem 4 jer se nekako izvučem na znanje sa sata i kolko-tolko uspješno prepisivanje od susjeda.
Bilo kako bilo, i sam vidiš da je pola 1 ujutro, a ja iskorištavam prednosti bežičnog interneta u krevetu (u svrhu pisanja posta, da nebi bilo) i razmišljam hoću li stići u 45 minuta sutra prepisati još jednu lektiru, četvrtu od 20 koje me čekaju ove godine. Načekat će se, kažem ti ja.
Iako sam entuzijastično danas odspavala sat vremena popodne i nakljukala se kavom, sve u svrhu da učim do kasno navečer, vidiš gdje sam završila, po neznam koji put.
Držite mi fige da prosjek bar donekle dotjeram u red, ako ništa drugo, bar iz poštovanja prema papiru na kojem će bit otisnut, žali Bože papira ako na njemu stoji brojka manja od 4.
Šta se tiče općenite situacije u životu, naravno da nisam zadovoljna, kako to već obično kod mene biva. Ovaj put stvarno nisam, al isto tako ću se ovaj put potrudit da stvarno budem. Moram pod hitno nać neku konstruktivniju zanimaciju subotom doli buljenja u fejs i čekanja da se pojavi koja notifikacija. Neki klubić i to? Može, ajde. Ako uspijem to uopće ugurat među sve te silne testove i ispitivanja.
Grozno je ispasti budala. Kada je tebi previše stalo i sav si zaokupljen time, a onome drugome je stalo, no opet ne toliko, i pokazuje znakove indiferencije i daj-ohladi-malo geste, ali onako indirektno. Onda možeš birat, tulit, cmizdrit i zamarat glavu ZAŠTO JE TO POBOGU TAKO, ili i ti poprimit ta njegova obilježja pa i tebi postane manje stalo i svi sretni. Ja sam do danas uživala (ne)mogućnosti ovog prvog, a mislim da se od sutra primam ovog drugog, ipak zvuči više logično. Teže za izvesti, no lakše za živjeti sa.
Dakle, sada stupaju akcije smanjivanja tenzija. Nadam se uspješno ovaj put?
Također, moram poradit na svom odnosu s ljudima jer ja stvarno imam problema s povjerenjem.
Moram počet vjerovat ljudima, ipak su ljudska bića :)
Ne grizu baš svi. Idemo i to probat. Znam da ću se kad-tad opeć, ali ovo što sama sebi radim više prelazi sve granice normale.
Iz nepovjerenja se javlja ljubomora, nakon nje ljutnja, teške riječi, bijes, nemir u samom tebi, ode koncentracija kvragu i tako dalje.
Idemo probat nešto novo.
It got you feeling like this can't be rightm
But, I won't hurt you, I'm down for you, baby.
Let me show you, love can be easy,
If you just let it be,
Nothing is promised, but I believe if,
If you give it everything, trust.
I'll give you everything that I've got,
I won't stop until you get it right,
All the trust and all the love,
You know we got a lot, baby.
Post je objavljen 25.11.2009. u 00:21 sati.