«Ludilo svake kulture djeluje sveto članovima te kulture.» D. Quinn
Univerzalno ludilo koje je karakteristično za sve kulture je to da svaka kultura za sebe smatra kako je jedina ispravna... Pod pojmom kulture ovdje podrazumijevam način življenja... Današnji (ljudski) svijet u širem smislu možemo podijeliti na dvije osnovne kulture... Prva i najraširenija kultura je naša kultura koju sam nazvao «kulturom nasilja» (D.Quinn je naziva «kulturom uzimatelja», a T.Hartmann «mlađom kulturom»), a za koju je karakteristično hijerarhijsko-eksploatacijsko društveno uređenje – kultura u kojoj se hrana zaključava... Druga kultura je «kultura solidarnosti» za koju je karakteristično anarhoplemensko društveno uređenje – kultura u kojoj se hrana ne zaključava, odnosno gdje je hrana dostupna svim članovima zajednice (po Quinnu «kultura ostavitelja», a po Hartmannu «starija kultura»)...
Kao što se i u svim drugim kulturama njihovo ludilo očituje u tome kako misle da je njihov način života jedini ispravan, tako je i sa ludilom naše kulture... Iako mi formalno možemo tvrditi kako naša kultura nije jedina ispravna to stvarno nećemo misliti jer ćemo se svoje kulture i dalje držati kao pijan plota... I to je u redu – dok god svoju kulturu ne namećemo drugima... Upravo je to glavna razlika između ludila naše «kulture nasilja» i ludila njihove «kulture solidarnosti»... Oni isto misle da je njihov način života jedini ispravan, ali ga ne pokušavaju nametati drugima... Naša kultura raširila se svijetom silom... O tome sam već pisao... Naša «kultura nasilja» nastala je prije oko 7.000 godina na području tzv. plodnog polumjeseca među Sumeranima i nezaustavljivo se kao kuga u vrlo kratkom vremenu proširila svijetom...
Naravno, nisu Sumerani bili ti koji su išli svijetom širiti novu kulturu, ona se proširila kao ideja koju su ljudi u svim dijelovima svijeta počeli prakticirati (kada su takvu ideju prihvatili ljudi su je mogli ostvariti jedino fizičkom silom – zaključavanjem hrane i ucjenjivanjem drugih ljudi da moraju za njih raditi kako bi tu hranu dobili)... Došla je i u Novi svijet (puno prije Kolumba), da li prijenosom informacija od čovjeka do čovjeka ili zahvaljujući umreženosti kolektivne ljudske svijesti, uopće nije bitno... Uvjeti za stvaranje nove kulture na hijerarhijsko-eksploatacijskoj osnovi bili su potpun prelazak na poljoprivrednu proizvodnju (tzv. poljoprivredna revolucija), što je rezultiralo i stvaranjem viškova proizvoda, te kao šećer na kraju – ideja o zaključavanju hrane kako bi se ljude prisililo da nastave s proizvodnjom, a u cilju zadovoljavanja potreba novonastale društvene grupacije – vladara i čuvara zaključane hrane... Nastale su klase, ljudi više nisu u svojim pravima na hranu bili jednaki... Jedni su za hranu morali raditi, a drugi su uživali u dobrobiti tuđeg rada... Taj temelj naše kulture do danas se nije promijenio...
Vračam se na ludilo naše kulture koje kaže da je hijerarhijsko-eksploatacijski sustav jedini ispravan način života za ljudsku zajednicu, odnosno kako je isti postojao «oduvijek», te da je hijerarhija prirodno stanje stvari u prirodi... Zahvaljujući tim lažima koje smo prihvatili kao neupitnu istinu – dogmu, naša «kultura nasilja» preživjela je do danas i nezaustavljivo vodi našu vrstu ka uništenju... Osobno polazim od pretpostavke kako je prirodno stanje svih bića anarhija – sloboda... Sva su bića stvorena da budu slobodna u okviru svojih mogućnosti... Često se, kako bi opravdali hijerahijsko uređenje naše zajednice, pozivamo na hijerarhijski ustroj raznih životinjskih zajednica... Ali pritom zaboravljamo činjenicu da su životi svih jedinki kao i cijele zajednice potpuno uvjetovani njihovim nagonom... Te životinje stvorene su da bi tako živjele... Ljudski život nije uvjetovan samo nagonom, već i razumom... Kada bi ljudski život bio uvjetovan samo nagonom, čovjek nikada ne bi napustio anarhoplemensku zajednicu i stvorio hijerarhijsko društvo... Milijuni godina ljudske evolucije čovjeka su definirali kao nagonski plemensko biće (biće sa urođenom težnjom ka plemenskoj organizaciji društvene zajednice gdje svi njegovi članovi imaju jednaka prava), to je antropološki i sociološki fakt koji će se rijetko koji antropolog ili sociolog usuditi opovrgnuti... Hijerarhija je kao društvena organizacija naše kulture stara tek 7.000 godina, a već je dovela čovječanstvo do ruba samouništenja... Što to o njoj govori?
Mravu radniku i mravu vojniku urođeno je da budu to što jesu, i u okviru onoga što im njihov nagon dopušta oni su SLOBODNI, kao i sva ostala bića – osim čovjeka... Čovjek je umjetno stvoren «radnik» i «vojnik»... Čovjek je svoju slobodu koju mu je priroda dala sam sebi oduzeo stvarajući hijerarhijsko društvo, a koje je protivno njegovom prirodnom nagonu za slobodom... Takva organizacija ljudskog društva uzrok je svih devijantnih ponašanja kod čovjeka... Čovjeku u hijerarhijskom društvu nedostaje sigurnost, ljubav, solidarnost, sloboda, nedostaje mu njegov izvorni život koji je izgubio napuštanjem plemena... U hijerarhijskom društvu čovjek taj gubitak nadoknađuje na razne načine, najčešće organiziranjem u razne grupacije koje mu služe kao nadomjestak za pleme, poput raznih subkulturnih skupina, navijačkih skupina, sekti, kultova itd... Još jedan način koji mu služi da lakše podnese život u «kulturi nasilja» (a tako ga se i lakše kontrolira), jest konzumiranje droge... Droga se pojavljuje u raznim oblicima: religija, ideologija, tv programi, kocka, pornografija, računalne igrice, lutrija, Internet, alkohol, heroin, kokain, amfetamini, marihuana, hašiš, itd., itd...
Kada drugi puta osuđujete nekog narko-dilera zbog onoga što on čini, sjetite se da je on u službi održavanja naše «kulture nasilja» i posljednji je na ljestvici odgovornosti što će se vaše ili moje dijete početi drogirati... Između njega i trgovca alkoholom ili drugim drogama koje se nalaze na tržištu, nema nikakve... Razlika je samo u tome što smo narko-dilera formalno stavili izvan zakona, što je njegov biznis ilegalan... Ne ubija nas droga, već se mi ubijamo drogom... Hapšenje i zatvaranje narko-dilera je pokušaj gašenja šumskog požara čašom vode... Ali takvo ponašanje je svojstveno ludilu naše kulture... U svom ludilu pokušavamo probleme koji nastaju našim načinom života rješavati tako što ćemo eliminirati posljedice (u ovom slučaju narko-dilera; kao da ga neće zamijeniti netko drugi)... KAKO MOŽEMO BITI TAKO GLUPI?!... Zar stvarno nismo u stanju vidjeti kako su naša organizacija društva, odnosno naši društveni odnosi, uzrok svih devijacija?... Promijenite društvene odnose, promijenite način organizacije društvene zajednice i riješiti ćete se i narko-dilera i svega onoga što nazivate «kriminalom»... Promijenite način života, napustite ovakav sustav, i neće vam više trebati droga... – ali to nije u interesu onih koji s vama vladaju (njima su potrebni drogirani podanici)...
Od kada smo ju stvorili, «kulturu nasilja» uglavnom opravdavamo preko religija... U svim svjetskim religijama naše kulture prisutna je nebeska hijerarhija kojom opravdavamo postojanje zemaljske hijerarhije... Jedan od najstarijih i najgorih primjera nalazi se u Hinduizmu... Podjela indijskog društva na kaste posljedica je hinduističkog vjerovanja kako je hijerarhija temelj zakona svemira, a koji osigurava ostvarenje zakona karme putem reinkarnacije. Teorija karme kaže kako su nečiji grijesi ili vrline kažnjeni ili nagrađeni u ovom ili slijedećem životu... Pa tako, ako ste bogat to ste najvjerojatnije zaslužili, isto kao i to ako ste siromašan... Prema tome nemate se što buniti i zaviditi drugima kojima je u životu bolje – jer je to vaša karma... Religije judeo-kršćansko-islamske tradicije također su stvorile svoju nebesku hijerarhiju sa Bogom, kerubinima, anđelima, arhanđelima itd... U tim religijama je svojstvena spika kako su siromašni i ponizni ti kojima pripada kraljevstvo nebesko i da stoga ne treba težiti materijalnom bogatstvu u ovom svijetu niti se suprotstavljati bogatim vladarima, jer oni ionako ne mogu ući u kraljevstvo nebesko (možda poneki)... Uglavnom, to su odlični načini da se mase drže u robovskom položaju...
Zašto pobogu ljudi ne prihvaćaju činjenicu da su svi rođeni slobodni?... Ne samo ljudi, sva bića se rađaju slobodna i imaju pravo na slobodan život u okviru mogućnosti koje im daje PRIRODA!... Čovjek se stvaranjem hijerarhijskog ustroja društvene zajednice stavlja u položaj da to prirodno pravo oduzme drugom čovjeku... Ali onaj koji to čini na taj način oduzima slobodu i sebi, jer u takvom društvu nitko nije stvarno slobodan, niti siguran... SVI SMO JEDNAKI U SVOJIM PRAVIMA, SVI IMAMO PRAVO BITI SLOBODNI, NITKO NIJE VIŠE ILI MANJE VRIJEDAN! – to je zakon prirode, zakon svemira... Kada ne bi bilo tako priroda bi nam pokazala koja je to razlika između kralja i kmeta... Ali razlike nema – obojica se rađaju i umiru, a priroda ne žali niti za jednim od njih... Životinja, za razliku od čovjeka, nije u stanju uzeti slobodu drugoj životinji... Ono što nazivamo hijerarhijskim zajednicama među životinjama je nagonsko hijerarhijsko ustrojstvo... Ljudska hijerarhija je umjetna – proizvod ljudskog razuma... Očigledno bolesnog ljudskog razuma kad je stvorio ovakvo ludilo naše kulture koje nam govori kako nema boljeg načina života od našeg načina života.
Post je objavljen 24.11.2009. u 00:49 sati.