Kažu da od danas Radio 101 više ne vrti jutarnji Phonebox.
Za tako glupu programsku odluku još nisam čuo u svom životu. A osim što je glupa, još je i gluplja.
Radio 101 je tu da bude pametan i da svira. O pameti sad nećemo, ali baš ni jedan razlog ne vidim da se intervenira u sviranje. Ako postoji nešto čime je stojedinica preokrenula eter u muzičkim emisijama, to je Phonebox. Danas se to čini normalnim jer svaka radio stanica ima neki kompjuter koji uslišava želje slušalaca u emisijama-klonovima. Prije 15 ili 20 godina nigdje osim na 101 niste mogli čuti svoju muzičku želju. Osim na pozdravima, željama i porukama na lokalnim stanicama – što nas vodi u drugu hemisferu radiofonije, onu o kojoj se pišu sociološke studije, a izrečene poruke se pohranjuju u obiteljskim audio albumima.
Phonebox je institucija i svatko normalan bi ga tako trebao tretirati. Potpuno je svejedno jeste li ikad naručili svoju želju ili ne. (Ja nisam. Jedino sam jednom zvao Šveca u One Man; bio je dobre volje i istog časa mi ispunio želju.)
Ukdanje Phoneboxa je zločin usporediv s ukidanjem „Pere“ u Vjesniku i „Grge“ u Večernjaku, novogodišnje „Vierschanzen“ turneje na programu Hrt-a, zaboravljanjem Nikole Plećaša u ljetopisima Cibone/Lokomotive i zatiranjem gostionice „Plješivica“.
Tobože, danas je bezvezno imati takvu emisiju jer baš svatko za svojim kompjuterom može u svakom trenutku dobiti pjesmu koja mu treba. Malo argumenata je tako maloumno. Prvo, nekad je baš važno podijeliti pjesmu s drugima i taj je osjećaj nezamjenjiv. Drugo, možeš ti pustiti sebi pjesmu na svom kompjuteru – ali, kad to činiš pola si puta već prešao u svojoj glavi. Ništa od toga nije usporedivo s onim osjećajem kad pjesmu koju voliš čuješ bez namjere i plana iz zvučnika svog radio aparata. Jel se sjećate „Svjedoka“ i Harrisona Forda i Kelly McGillis i Sama Cooka?
Kažem vam: maloumno!
Post je objavljen 23.11.2009. u 21:09 sati.