U vrijeme kada se istovremeno bojim i veselim ovoj zimskoj blokadi, kada postajem svjesna da DVII postaje Tvrđava (iako i dalje ne znam što to točno znači i razmišljam da je najbolje da za simboliku priupitam eksperta za takve pojmove, T.Č-a) tek promatrajući Ljača na današnjem Plenumu shvatila sam da nešto nije uredu. U par navrata Ljač je uzeo riječ. Već u trenutku samog dizanja s poda ljudi su vrlo brzo preusmjerili pažnju na njega, počeli se zadovoljno smijati i raznježene naklonosti čekali da zapodjene riječ. Ljač je bio radikalan, revolucionaran i odrješit. Malo je prebrzo okinuo revolver i s previše energije očekivao od drugih isto. No, naišao je na odbijanje i sumnju. Jesen je ubrala danak, uspavala duh i trebalo je barem 2 sata da se ono 'tinjavo' u ljudima ponovo probudi. Ali postoje ljudi koji su u vječitom stanju plamena! Ljač je jedan od njih. Ima ih još. S jednim od njih sam danas zapodjenula razgovor i prilikom razmjenjivanja fotografija iz majčice Rusije dogodilo se ovo:
[18:48:52] ogipirogi: evo ti jos jedna, no totalni sam idiot za fotkanje, ni jedna fotka mi ne ispada dobro. rekao bih da sam gori od didija :)
[18:51:52] ogipirogi: pogledat cu ostale fotke, nesto i sarinih, pa možda skrpam neki post za moje ljude, minusiplusovce
[18:52:17] babrije: ajde deder daj
[18:52:45] babrije: nije nam lako ovdje odcjepljeni od svega u blatu i mulju se borimo
[18:53:40] ogipirogi: razumijem. nije ni meni lako kad vise nitko ne pise na blogu, ne znam otkud da crpim svjetonazor, nisam se rodio ko remeta, treba mi podražaja, a više ništa ne pišete.
[18:54:20] ogipirogi: imajte i to na umu, da sam ja sad daleko od vas, i ako ne upratim ritmove i strujanja vas, postoji opasnost da ne budem vise remeta onakva :)
Mislim da nakon ovog, prijatelji, ne trebam ništa više da govorim. Nemojmo dopustiti da našem ogiju ovo
postane jedina stvarnost!
Viva la revolucion!
babrije
Post je objavljen 23.11.2009. u 19:51 sati.