Po pozivu gospodina Tamura Yoshio, veleposlanika Japana u Zagrebu, okupili smo se u rezidenciji gospodina Tamure u nedjelju u 10 sati ujutro. Sačinili smo našu ekipu od predstavnika gradova i mjesta gdje se go igra. Nažalost nije bilo predstavnika Velikoga Grđevca. Bili su tu predstavnici Hrvatske igo udruge, a i naš trostruki prvak Matej Zakanj.
Bilo nas je devetoro. Igrali smo na lođi rezidencije.
Dogovorili smo igru od 30 minuta po igraču bez byoyomija. Na taj način je to bio brzi turnir, ali smo ga ipak odlučili prijaviti za rating.EGF-e kao C-kategoriju.
Partije su bile ravnopravne uz komi 6,5 poena sa izuzetkom Kamelije, koja go igra od nedavno i praktično je početnik u ovoj igri. Ovdje nam je ona bila pomoć kao poznavatelj japanskog jezika. Kako je go zanima, uzela je, na naš nagovor, mjesto u turniru, ali na način da igra handicap uz decvet prednosnih kamenčića.
Dva kola smo odigrali prije, a ostala dva poslije ručka. Tek da napomenem da je ručak bio tipično japanski. Bilo je vilica, ali smo se svi trudili sa hashi-štapićima. Za puno toga nismo znali što je, ali je bilo dobro, a posebice korisno i zdravo.
Pogledajmo turnirsku tablicu sa svim postignitim rezultatima.
Izvlačenjem startnih brojeva odredili smo parove prvoga kola. Domaćin Tamura, Zoran i Matej su bez nekih neočekivanosti pobjedili slabije protivnike. To nije uradio jedino Zvonko. Izgubio je od svoga učenika Lovre, koji je sedam kategorija ispod njega. Lovro mu je oborio gripu. Tom pobjeom Lovro je odradio i ono malo, koliko mu je nedostajalo za rating 8. kyua. Kamelija je startala prvim bodom na svom prvom turniru. Ima nas neparno, a njoj je pripao bod bez protivnika.
Drugo kolo isparuje pobjednike međusobno, a one koji nisu na startu uspjeli, međusobno.
Najjači susret drugoga kola je bio između Tamure i Mateja. Hrvatski prvak, 15-godišnji Matej, pokazuje svoje potencijale i pobjeđuje. Zoran nije dozvolio Lovri da i njega iznenadi. Time su se Matej i Zoran izdvojili u vodstvu. Mladen je nanio Kameliji prvi poraz u go-karijeri, a Zvonko se vadio na Gabrijelu i uspio je u tome. Vigor je ovaj puta dobio bod bez borbe.
Na redu je bio, već spomenuti ručak, a potom nastavljamo sa trećim kolom.
Igrala se najznačajnija partija turnira u kojoj je Matej izgubio od Zorana. Zoran je pokazao, da i pored godina, nekadašnji dvostruki prvak Europe, još može biti vrlo jak, ako se 'kockice poklope'.
Naš ptijatelj, domaćin Tamura, igrao je sa Kamelijom. Bila je to partije sa podosta učenja. Kamelija je imala prigode dosta toga naučiti, ali ne i dobiti partiju.
Vigor je, kao i često u poslijednje vrijeme, sredio Zvonka, a Mladen je vodio partiju do pobjede protiv Lovre. Gabrijel je, odmarajući, došao do boda, jer nije imao protivnika.
U zadnjem kolu susreću se stari znanci i prijatelji, generacioja 944, Zoran i Mladen. Razlikuju se u mjesec dana starosti, a preciznije i manje. Mlađi od njih, Zoran, je kao i često, pobjedio.
Prema očekivanjima, Matej je pobjedio Gabrijela, a Tamura Vigora.
Zvonko je igrao sa Kamelijom, čime je Kamelija zaokružila ovo svoje turnirsko iskustvo. Nije joj bilo pobjede iz igre, ali novih znanja sigurno ostaje.
Uz svoj drugi bod na ovome turniru je odmarao Lovro.
Pobjednička trojka je redom: Zoran, Matej i Tamura. Domaćin je pripremio lijepe nagrade za pobjednike, a i svi ostali smo dobili simpatične poklone. Ipak največi dar nam je bio ovaj divan dan u prijateljskom ozračju kod našeg prijatelja, Tamura Yosshio. Obradovala nas je namjera da će ovakovo druženje postati godišnja tradicija. Pa onda, vidimo se dogodine na 2. ovakovom turniru.
bl. Muradenu