Između oltara i vrata... od velike želje i odlučnosti - do vrata - kada već znamo posrnuti i zaboraviti obećano...
ne daj Bože da zaboravim Tvoju milost, mir koji mi daješ, ljubav koju mi nudiš...
Između oltara i vrata, neka mi Bože snaga poraste, Tvoj Duh neka bdije nadamnom, neka me ojača da idem putem pravim - prema Tebi.
Nemaran, ja sam nerazborit
Ja sam krivo-putujuća-sporo-otkrivajuća ljuska od čovjeka
Izgoren, tako sam otupio
Da je vatra samo žeravica u kutu mog hladnog, hladnog srca
Bože, ovog puta napravit ću dobro,
ovdje na oltar stavljam svoj život
Neka dođe Tvoje kraljevstvo, ali slijedio sam moju volju
moje srce je slomljeno, kao ja...
Plačem, kao mnogo puta do sada
Ali oči su mi suhe dok se dignem s poda, o Bože
Trudim se, Isuse, ali kako mogu biti siguran
da opet neću izgubiti svoju doslijednost
između oltara i vrata.
Ovdje kod oltara, moj svijet je tako crno-bijel
Kako sam ikada mogao posustati
kada si mi pokazao što je dobro
Toliko se jako trudim da se ne trudim toliko
da Ti samo pustim da budeš tko jesi
Bože, tko si u meni
Isuse, toliko se jako trudim da se ne trudim toliko
da Ti samo pustim da budeš tko jesi
Bože, tko si u meni.
Post je objavljen 23.11.2009. u 09:17 sati.