Moralnost se sastoji od običaja i navika. Običaji čine javnu moralnost, a navike individualnu. Ako je javna moralnost dobra, individualna će teško odnijeti prevagu, zato jer obeščašćenje kojim kažnjava samu sebe otežava njezino naknadno uvažavanje. Ukoliko je pak javna moralnost loša, onda se individualnim moralnostima pridaje posebno značenje. One postaju kritikom javne moralnosti, katkada nužnom korekcijom. One spašavaju osnovna načela nekom vrstom prosvjeda protiv svog vremena, čuvaju blagoslovljenu vatru i prenose je kao dragocjeno dobro budućim generacijama.