Znanost se još uvijek bavi izumrlim životinjama i biljkama i pod imenom paleontologije kopa po njihovim okaminama. Iako bih se radije bavila živim vrstama, ima nečeg u onome što nam je prethodilo. Čuda, ako ništa drugo. Iz dana u dan otkrivaju se nepoznati svjetovi na ovom istom planetu na kojem postojimo upravo sada. Fosili nam pričaju nevjerojatne priče na kojima im mogu pozavidjeti čak i pisci znanstvene fantastike. Tako su npr., 70-tih godina prošlog stoljeća u Teksasu otkrivene divovske kosti nekog letećeg reptila, pterosaura, kasnije počašćenog imenom Quetzalcoatl, po jednom od asteških bogova-stvoritelja. Usput, Quetzalcoatl znači doslovno pernata zmija i zaista je odgovarajući naziv. Jer leteća životinja o kojoj se radi, baš onako neobično, zmijski, prkosi svim zakonima letenja: s krilima širine oko 12 m izgleda poput manjeg aviona. Znanstveno, nijedna životinja koja se namjerava podići s tla ne može biti tako velika. Ali Quetzalcoatl je ipak postojao. I letio.
Kako? Zašto?
Zato jer mu nitko nikad nije rekao da to ne može.
(odlomak iz knjige Zemlja i ja)
Post je objavljen 22.11.2009. u 20:43 sati.