Zbog frapantnog i kroničnog zatajenja najobičnije ljudske pristojnosti, do kojeg je došlo ili zbog greške u inicijalnoj instalaciji ili zbog tisućljetnog nemara službi zaduženih za očuvanje iste, ovom Obznanom, pravnim institutom koji prema svojoj pravnoj naravi isključuje mogućnost postojanja sebi nadređenog pravnog instituta, obznanjuje se sustav mjera koje za svoju konačnu svrhu imaju uvođenje najstrožih standardnih operacionalnih procedura pri poštivanju demarkacijskih kriterija koji se ovom Obznanom propisuju da bezuvjetno obvezatno kronološki prethode bilo kakvom osobnom ili javnom izražavanju mišljenja te da isti shodno moraju nužno prethoditi i biti uvjetom zakonom nekažnjivog prava na formiranje kako osobnog tako i skupnog principa djelovanje na koji bi se osoba ili više osoba pozivalo tijekom konzumiranja ovom Obznanom jasno ograničenih modusa intencijskog djelovanja (MID-ova), kako pojedinačnom građaninu kao temeljnom pravnom subjektu kojem je ovom istom Obznanom oduzet atribut suvereniteta iz čega proizlazi da se isti atribut suvereniteta oduzima i skupini pojedinaca koja se odlučila na socijalnu interakciju putem kolektivnog izražavanja modusa intencijskog djelovanja (MID-ova).
Konzumacija modusa intencijskog djelovanja (MID-a) definira se aktom njegove ovjerene registracije kod za to nadležnog Inspektorata za brigu o moralnoj higijeni koji će u svojoj nadležnosti imati zaprimanje, evidentiranje i proslijeđivanje na daljnju obradu svakog registriranog izraza modusa intencijskog djelovanja (MID-a), kako pojedinačnog tako i kolektivnog.
Svako kršenje ovih mjera biti će sankcionirano u skladu sa Pravilnikom o sankcioniranju nepoštivanja Obznane, koji se nalazi u Apendixu I same Obznane.
Pravilnik o sankcioniranju nepoštivanja Obznane, kao pravni akt nužan za efikasnu opracionalizaciju iste pravnim slijedom ulazi u hijerarhijski poredak pravnih akata na istoj razini kao i sama Obznana te shodno tome ne priznaje nadređenost Ustavom propisanih prava i dužnosti građana i institucija sustava, što u konkretnom slučaju upućuje na izuzeće jurisdikcije svih razina pravosudnih struktura na odluke koje će biti donošene u skladu sa Pravilnikom o sankcioniranju nepoštivanja Obznane.
Ustavom propisana trodjelna podjela državne vlasti biti će stupanjem na snagu Obznane privremeno izuzeta iz obvezujućeg pravnog poretka te se institucije državne uprave koje su prema Ustavom bile dužne čuvati ustavni poredak stavljaju pod nadležnost Visokog komesarijata za operacionalizaciju Obznane koji će imenovati novog ravnatelja Policije i novog Zapovjednika oružanih snaga.
Bilo kakav pokušaj opstrukcije ove odluke, bilo od strane nekadašnjih djelatnika ministarstava unutarnjih poslova i obrane, bilo od strane bilo kojeg pojedinca koji svoje moduse intencijske djelatnosti (MID-ove) nisu uredno i pravovremeno registrirali pri Inspektoratu za brigu o moralnoj higijeni, biti će smatrani aktom veleizdaje koji se u Pravilniku o sankcioniranju nepoštivanja Obznane odnosi na svako osobno ili javno iznošenje mišljenja koje, putem MID-a, nije prošlo kroz strogu standardnu operativnu proceduru poštivanja demarkacijskih kriterija.
Standardna operativna procedura poštivanja demarkacijskih kriterija Obznanom je definirani trostupanjski proces klasifikacije svih zaprimljenih modusa intencijskog djelovanja (MID-ova) priloženih od strane građana ili skupina građana koji su registrirane od strane Inspektorata za moralnu higijenu te uredno evidentirane i kao takve proslijeđene Odborima zaduženim za klasifikaciju zaprimljenih modusa intencijskog djelovanja (MID-ova) u skladu sa standardnom operativnom procedurom poštivanja demarkacijskih kriterija.
Tijekom trostupanjskog procesa demarkacije svakog pojedinog MID-a, iste će strogom primjenom kriterija biti klasificirani bilo kao P-MID (Pristojni modus intencijskog djelovanja) ili kao N-MID (Nepristojni modus intencijskog djelovanja).
P-MID je namjeravana djelatnost pravnog subjekta koja zadovoljava trostupanjski demarkacijski proces što znači da je u skladu sa tri kriterijske razine provjere univerzalne prihvatljivosti pojedinog MID-a, dok N-MID ne zadovoljava stroga pravila kriterijskog demarkacijskog postupka.
Nezadovoljavanje jednog stupnja kriterijske prosudbe MID-a automatski upućuje na nezadovoljavanje i druga dva stupnja jer su sva tri stupnja samo semantički različito izražene formulacije istog principa.
Tri stupnja kriterijske demarkacije su nužna upravo zbog eventualne zabune oko značenja pojmova sadržanih u MID-u, a koja je vjerojatna zbog inherentne mogućnosti da je sadržaj pojma upućen na različite relacijske reakcije zbog svog nužno kontekstu podložnog značenja kroz sami semantički izražaj, koji je ipak jedini mogući izražaj/označitelj tog pojma.
Ovaj trostupanjski proces demarkacije u skladu sa strogim kriterijima o univerzalnoj prihvatljivosti na sve tri razine procjenjuje da li je sadržaj (materija) MID-a sposobna podnijeti ograničenja koja sa sobom donosi univerzalno prihvatljiva forma koja postaje odredbenim razlogom MID-a ako je ishod procjene pozitivan. U tom slučaju Inspektorat za moralnu higijenu šalje aplikantu preporučenom poštom službenu aprobaciju njegovog MID-a uz priložene dokumente koji mu garantiraju pravo da iznosi mišljenje o svojim namjerama bilo privatno bilo javno te da se ponaša u skladu sa svojim osobnim načelom (bivši 'Modus Intencijskog Djelovanja') koji je u tom slučaju upravo ono zbog čega je Obznana i donešena, izraz najobičnije ljudske pristojnosti koju bi u normalnim okolnostima puki ljudski zdrav razum mogao razlučiti od nepristojnosti i tako učiniti nepotrebnom rigoroznu formalnu kriterijsku procjenu o univerzalnoj prihvatljivosti.
Na žalost zbog gore navedenih razloga semantički izraz 'normalne okolnosti' pokriva nevjerojatno širok spektar promjenjljivih kontekstualno određenih relacija između pojmova koji ulaze u određenje samog pojma 'normalnih okolnosti', tako da sa punim pravom i uz temeljitu koroboraciju od strane povijesnog iskustva taj pojam 'normalnih okolnosti' nikad ne smijemo nekritički prihvatiti. Potrebno je dosljedno težiti takvom sadržajnom određenju 'normalnih okolnosti' koje će biti eksplicitno usmjereno na izazivanje opreza pri svakom spominjanju 'normalnih okolnosti'.
Iznimno je važno opetovano naglašavati da je privid reda koji sa sobom donosi pojam 'normalnih okolnosti' potencijalno izuzetno opasna pojava sklizanja prema dogmatičkom drijemežu, koji je uvijek bio onaj uzrok zastranjenja ljudskog ponašanja od pristojnog prema nepristojnom.
Zbog toga treba voditi preciznu i javnosti dostupnu evidenciju o odnosu P (pozitivno) klasifikacijski obrađenih MID-ova i onih N (negativno) klasifikacijski obrađenih MID-ova za svakoga pojedinca ili skupinu koji su ušli u registar MID-ova. Ako pojedinac ustrajno registrira N MID-ove, to mora postati predmetom policijske istrage koja pak nužno mora ostati tajnom jer svaka informacija o konkretnoj istrazi mora prvo proći kroz internu trostupanjsku kriterijsku demarkacijsku proceduru koja se razlikuje od one standardne operativne procedure primjenjene od strane Inspektorata za moralnu higijenu jer kod policijske istrage postoji osnovana sumnja da je riječ o dosljednom motivacijskom čimbeniku koji je svjesno i sa predumišljajem usvojen zajedno sa jednim od patoloških značenja 'normalnih okolnosti' i koji treba ukloniti iz društvenog tkiva jer svoju destruktivnu narav, već i na prvi pogled univerzalno neprihvatljivu, uspješno propagira i širi zbog uskih grla institucija sistema koje sa sobom nužno donosi društveno uređenje utemeljeno na Obznani.
Striktna i dosljedna demarkacija MID-ova zahtijeva izniman trud i požrtvovnost svih koji su predani ideji o jednakosti i neponovljivosti svakog pojedinog ljudskog bića, ideji koja može biti uspješno obranjena samo vječnim ustrajavanjem na strogim i upornim demarkacijskim procedurama na svim razinama društva, bez obzira na intuitivnu odbojnost koju izaziva predodžba masovnog naguravanja kroz uska vrata koja ipak jedina vode u doba kada će 'normalne okolnosti' biti sustav harmoničnih, običnim okolnostima neuvjetovanih, odnosa.
Privlačnost širokih vrata je neosporna zbog lakoće upuštanja u patološka naklapanja o tome što su to uopće normalne okolnosti, ako se uzme u obzir da se te okolnosti stalno mijenjaju, bilo kroz promjenu odnosa pojmova koji je tvore, bilo kroz različitu percepciju sadržaja tih pojmova kod različitih ljudi, odnosno različitih naoružanih skupina ljudi koji već deset tisuća godina vode kontinuirani brato-ubilački rat do istrebljenja protiv kojeg smo mi, ujedinjeni narodi jugoistočne Europe konačno ustati i našom Obznanom rekli odlučno 'NE!' svim dogmatskim definiranjima 'normalnih okolnosti' koja se redovito ravnaju prema izuzetno varljivom principu da izuzeci potvrđuju pravilo.
Taj princip, prema kojem su izuzeci ti koji potvrđuju pravilo, leži u temelju svake verifikacijske metode jer za potvrdu jednog samo generalno prihvatljivog stava kao argument uzima postojanja manjinskih stavova, koji automatski ispadaju krivi za već povijesno uhodane odnose nepravde koji su uhvatili korijen baš zbog inzistiranja da generalno prihvatljivi principi, dakle puke generalizacije, budu na sav glas predstavljane kao ljudska pristojnost, a koju uvijek i samo može krasiti univerzalna prihvatljivost principa, dok je svaka kontaminacija generalizacijama svodi na sulude dogmatske sustave.
Baš zbog tog remetilnog utjecaja kojeg uvijek prisutni izuzeci predstavljaju kod primjene generalizacije kao temeljnog principa društvenog uređenja, ti se izuzeci, koji su po definiciji uvijek manjine, brutalno uklanjaju, bez standardne operativne procedure trostupanjske kriterijske demarkacije, nego metkom u potiljak i zakopavanjem u masovnoj grobnici.
Nakon toga se 'normalne okolnosti' mijenjaju jer više nema izuzetaka koji svojim postojanjem potvrđuju generalno prihvatljivo pravilo pa to pravilo postaje zahtjevno jer za njegovu potvrdu više nema lako dostupnih dokaznih izuzetaka, a samo po sebi je nesposobno podnijeti kriterije za procijenu univerzalne prihvatljivosti jer ti kriteriji zahtijevaju jednakost pojedinaca koja ne gleda na izuzetke kao na svoju potvrdu/smetnju, već te izuzetke prihvaća ako njihova izuzetnost nije u sukobu sa predodžbom da bi svi mogli biti izuzetni, a da se ništa bitno ne promijeni.
Takav revolucionarni skok u razvoju 'normalnih okolnosti' vrlo je spor i kompliciran.
U početku, vrata kroz koja ta svijetlost prosvjećenja probija nisu uska, već više nalikuju pukotini kroz koju se uspio provući samo jedan čovjek pa je zbog toga sklonost 'normalnih okolnosti' da nastave glavinjati svojom generalno zacrtanom putanjom puno lakši izbor od tegobnog širenja i provlačenja kroz taj uski prolaz koji može postati širim samo kroz nesebičnu žrtvom avantgardnih slojeva koji ne mogu podnijeti još jedno podmuklo i okrutno izabiranje manjine koja bi postala novim izuzetkom koji bi potvrdio novo pravilo.
Žrtva koju ti ljudi izabiru nije odustajanje od svog neponovljivog postojanja već je odbijanje da se neponovljivost tog postojanja relativizira i uvjetuje kroz lažnu (samu po sebi nemoguću) usporedbu sa neponovljivošću nekog drugog ljudskog bića.
Žrtva je izostanak uvjetovanosti kroz komparaciju ili relaciju uopće, žrtva ne može biti izražena kroz vrijednost definiranu komparacijom jer se ta komparativna vrijednost nužno izražava kao ono što nije svima dostupno, kao ono rijetko, ono ekskluzivno.
Neuvjetovanost kao atribut žrtve je svima dostupna, njen jaram je lak i kad ne bi bilo inercije koju sa sobom nosi lavina 'normalnih okolnosti' koja tako žestoko uvjetuje, slobodni bi izbor, dakle onaj izbor slobodan od uvjetovanosti bi bio nemjerljivo lakši. Ovako je pristanak na gomilu isprepletenih i kontradiktornih generalizacija koju sa sobom donosi ta lavina 'normalnih' okolnosti puno lakši izbor nego onaj izbor žrtve kroz neuvjetovanost i provlačenje kroz uska vrata, prema svjetlosti slobode.
Toj svijetlosti slobode ne mogu odoljeti oni ljudi koji ne žele prihvatiti svoje učestvovanje u novom traženju izuzetaka koji bi potvrdili novo pravilo, pravilo koje ne bi važilo za sve već samo za neke, redovito one koji jasno daju do znanja da su uvijek spremni uprijeti prstom u svog bližnjeg.
Prokazivanje svog bližnjeg kao izuzetak koji potvrđuje pravilo da je većina dinamička pojava i da se uvijek treba držati što bliže središtu krda jer je generalno pravilo da oni na rubovima prvi nestaju i da njihov nestanak nije nikakav gubitak jer u krdu pravu vrijednost nosi sa sobom mjesto koje čovjek zauzima u njemu. Mjesto, a s njim i čovjek je to vrednije što je bliže središtu krda, jer u tom središtu nikako nema dovoljno mjesta za sve.
Obznana stupa na snagu svojim objavljivanjem i obavezna je za sve koji imaju dovoljno mjesta u glavi da je smjeste pošto je sasvim jasno da društveni aparat koji je prema njoj ustrojen ne može zbog svoje kompleksnosti i beskrajnih mogućnosti zabuna, naročito kod represivnog dijela sustava, biti niti instaliran niti pravilno održavan izvan beskrajnog prostora koji svaki neponovljivi pojedinac ima unutar svoje glave.
Svijet nužne uvjetovanosti i uvijek spremne ljudske sklonosti da se šmugne u bijeli svijet kroz širom otvorena vrata bijega od samoga sebe previše je neravan i sklizak za luđački zahtjevnu i okrutno savjesnu Obznanu slobode, koju svaki čovjek čuti... kao zaborav koji ga spremno čeka, ali tek kad stigne tamo gdje prestaje strah.
Post je objavljen 22.11.2009. u 19:16 sati.