Marketing
Za referendum!
U petak je bio prosvjed novinara HTV-a, jučer Marš solidarnosti antifašističkog Zagreba, a sutra Plenum Filozofskog fakulteta odlučuje o obnovi blokade. Sve su to društvena gibanja, u koje polažem nade da će postepeno, u slijedećih nekoliko godina, donijeti do neke bitne promjene nabolje u hrvatskome društvu. (Pogledajte moju prvu reakciju nakon prve blokade, 25. travnja: Studentsko zaposjedanje: Da, revolucija je počela!. Odmah sam upozorio, da ne mislim ni na kakav nagli politički prevrat, tipa "Juriš na Bastilju".)
Evo sad jedan kratak komentar,ne još jednu građansku inicijativu, koja se događa u međuvremenu.
Građanska inicijava "More je kopno" započela je prikupljanje potpisa za zahtjev Saboru , za raspisivanje referenduma s pitanjem:
Jeste li za to da se u cijelosti odbaci Sporazum o arbitraži između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Slovenije, za koji je Hrvatski Sabor 2. studenoga 2009. godine Vladi Republike Hrvatske dao odobrenje za potpisivanje, što je i učinjeno 4. studenoga 2009. godine u Stockholmu, odnosno da se prijepor između Republike Hrvatske i Republike Slovenije ne može rješavati na ad hoc arbitražnim sudovima, nego isključivo na Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu i Međunarodnom sudu pravde Ujedinjenih naroda u Den Haagu?
Kao što možete vidjeti na slici lijevo, snimljenoj u petak na Jelačić placu, potpisivanje ide dobro. Nažalost, u samim osnovama inicijativa pati od ozbiljnih boljki, koje je najbolje sumirao Aleksandar Hadzivelkos na kolaborativnom blogu pollitika.com. Preporučam da to pročitate.
Inače, Aleksandar je bio glasnogovornik inicijative "Odluna narodu -NATO na referendum" ožujka i travnja prošle godine, u kojoj sam i sam intenzivno sudjelovao. Tada je, u zakonskom roku od samo 15 dana, bilo prikupljeno 126.392 potpisa - tek nešto više od jedne četvrtine od zakonski traženih deset posto potpisa svih registriranih birača (kojih je pak u tom trenutku bilo 4.437.460 - računajući i one koji ne stanuju u Hrvatskoj, da ne govorimo o mrtvima). Zakon kaže da je referendum obvezan, ako se prikupi potreban broj potpisa - ali postoje još neka ograničenja.
Slažem se sa svim primjedbama, koje je iznio. Osnovno je nažalost da je formulacija pitanja doslovce besmislena. Šteta. Da su se inicijatori malo potrudili, mogli su to izbjeći.
Ipak, potpisao sam, neka je bar dobre namjere, neka je direktne demokracije! Naravno da naši političari (koji su, kao što svi znaju, idioti, odnosno uopće se ne bave politikom, nego političarenjem, ovog puta u liku predsjednice Vlade u Saboru u petak, misle, da se demokracija sastoji isključivo u tome da narod svake četiri godine izabere koja će frakcija političara vladati, a u međuvremenu imaju biti kuš.
Istina, prošle je godine sam predsjednik SDP-a potpisao zahtijev za referendum, a neki lokalni ogranci Foruma mladih SDP-a sudjelovali su u prikupljanju potpisa, ali nema ni kod njih baš puno enzuzijazma za proširenje koncepta predstavničke demokracije prema participativnoj (dok se s drugre strane nudi suženje prema "demokraciji s vođom"). O toj temi pogledajte moj dnevnik Milan Bandić - hrvatski Vladimir Putin?, poglavlje "Autoritarni populizam protiv participativne demokracije".
Inače, u ovom trenutku, da se stvarno raspiše referednum o tome prihvaća li se Sporazum o arbitraži, ne znam kako bih glasovao. Morao bih još proučiti stvar i razmisliti.
Mislim da će sigurno prikupiti više potpisa nego mi, možda čak i 450.000 (mada za to ne bih uložio novac), jer je raspoloženje javnosti takvo. Direktno su mobilizirane domoljubne emocije, medijska i od-uha-do-uha kampanja "kradu nam naše more!" je ogromna. Priča s NATO-om je u usporedbi previše apstraktna, ne uključuju se direktno emocije nego razumsko argumentiranje je li za našu domovinu pristupanje NATO-u dobro ili loše.
Osim toga, prednost im je i to, što ne zbunjuju narod (kao što smo mi činili) s načelno neutralnim stavom: "Mi samo želimo referendum o tome da li pristupiti NATO-u, nismo načelno ni za ni protiv". Vrlo jasno kažu što je njihov stav.
Iako nije presudno, važno je i to da su ideološki kompaktni. Tadašnja inicijativa okupila je ljude svih svjetonazora, i lijeve i desne, i nekoliko malih političkih stranaka raznih orijentacija. Sada su organizatori svjesno idejno nacionalistički usmjereni. Citiraju npr. "oca domovine" Antu Starčevića, rečenicu o prolijevanju krvi za domovinu. Pozivaju "Neka se dogodi narod", što izaziva jezu kod nas starijih, koji se sjećamo tko je u politički jezik uveo sintagmu "događanje naroda" i što je slijedilo. (Za mlađe: bili su to srpski šovinisti od 1987., a ne zaboravimo da je konačni rezultat bio nacionalna katastrofa Srba i Srbije!)
To ima svojih prednosti, ali gore navedena šlampavost s formulacijom pitanja pokazuje manjak znanja i iskustva. Da su nazvali Aleksandra, mene ili nekoliko drugih ljudi, koliko god mi bili manje ili više lijevi, pomogli bismo im, da taj nemogući esej od pitanja skrate i valjano formuliraju. Mora biti kratak i nedvosmislen, npr: "Jeste li za to se odbaci Sporazum o arbitraži u rješavanju pograničnog spora Hrvatske i Slovenije?", nikakva nepotrebna objašnjenja, nikakvo "odnosno"!
Post je objavljen 22.11.2009. u 14:00 sati.