Svaki čovjek ima neki cilj u životu.
On treba sam otkriti koji je to cilj i kako ga postići.
Najbolja indikacija za naći svoj cilj je ta da se osjećamo dobro kada činimo stvari u životu.
Mislim da svaki put kad se osjećamo loše nakon nekog učinjenog djela, da smo se zapravo malo udaljili od svog cilja.
S druge strane, kad se osjećamo dobro približavamo se svojem cilju.
Postoje razni ciljevi u životu. Niti jedan nije manje vrijedan od drugog jer uostalom i zlo u svijetu ima neku ulogu.
Možda je cilj nekog čovjeka u biti zao iz opće perspektive, ali u širem pogledu ( i dugoročnije gledano) sve je to dio plana. Plan koji je u završnici pozitivan, suprotan zlu.
Međutim, plemeniti i veliki ciljevi nose svoju cijenu.
Netko tko ima viši cilj se mora možda odreći nečega što drugi ljudi čine, ali oni to mogu jer to ne utječe na njihov cilj.
Čini se da rigorozno slijeđenje svojeg cilja može čovjeka više unesrećiti i donijeti mu više boli nego sreće u procesu, al na kraju (ja sam uvjeren) se ipak isplati i ono što ostane kada se jedan takav plemeniti i veliki cilj ostvari je neprocjenjivo.
Ponekad se čovjek da bi ostvario svoj (plemeniti) cilj mora odvojiti. Mora patiti i raditi na svom cilju da bi na kraju uspio jer veliki ciljevi općenito iziskuju mnogo vremena i truda.
Vrijeme potrošeno na ostvarenje truda nije nikad potraćeno vrijeme, dapače to je najbolje iskorišteno vrijeme.
Slijediti svoj cilj je uostalom i smisao života.
Post je objavljen 22.11.2009. u 01:17 sati.