Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/lukasaric7

Marketing

Egzotična nargila

Nargila, vodena lula, shisha, hookah, kalian, chillum – samo su neki od naziva koji se koriste diljem svijeta za egzotičnu napravu za pušenje posebnog aromatiziranog duhana, koja se kod nas najčešće prepoznaje upravo pod prvim nazivom – nargila.

Nargila je definitivno najpopularnija u arapskim zemljama bliskog istoka i sjeverne Afrike, no njena se svakodnevna upotreba može vidjeti i daleko na istoku u Indiji, najzapadnije u Turskoj, najjužnije u Somaliji, a najsjevernije u Uzbekistanu. No pušenje nargile također postaje sve popularnije i u Europi i Sjevernoj Americi zahvaljujući globalizaciji, pa čak i u Hrvatskoj, gdje u glavnom gradu već postoji nekoliko kafića koji nude tu uslugu (doduše po višestruko većim cijenama nego u arapskim zemljama).

Iako su otkrivene vodene lule i od prije više od 2000 godina, davno prije dolaska duhana u stari svijet, u kojima su otkriveni ostaci aromatičnih i ljekovitih trava i kanabisa, nargila kakvu danas poznajemo potječe iz Indije iz 16. stoljeća gdje je osmišljena kao odgovor na rastuću popularnost duhana među tamošnjom aristokracijom, nargila je trebala pročistiti duhanski dim.

Tipična nargila se u principu sastoji od dugačkog (uglavnom) metalnog dijela na čijem se vrhu nalazi keramička posudica za duhan, a na dnu stakleno postolje koje se ispuni vodom. Aromatizirani duhan u posudi na vrhu nargile se prekrije aluminijskom folijom u kojoj se probuše rupice, te se na tu probušenu foliju potom stavi ugljen. Dim se udiše kroz savitljivu cijev koja izlazi sa strane metalnog tijela, obično odmah iznad staklenog postolja. Pri uvlačenju dima, stvara se vakuum uslijed kojega vrući zrak i toplina iz tinjajućeg ugljena na vrhu folije pale duhan ispod kroz rupice u foliji, te dim tog duhana nastavlja put kroz cijev u metalnom dijelu nargile sve do staklenog postolja i vode u njemu. Dim zatim izlazi iz cijevi u vodu gdje se hladi i djelomično filtrira, te nastavlja dalje u mjehurićima iznad vode te kroz savitljivu cijev do korisnika. Naravno, gore je opisana samo tipična najčešća arapska nargila, na koju postoje mnoge varijacije, kao nargile s dvije ili više cijevi za udisanje, ili «rotirajuće» nargile koje otklanjaju nespretnost zapetljavanja cijevi za udisanje na njenom putu od osobe do osobe za stolom.

Korištenje posebnog duhana i vode rezultira veoma ugodnim, hladnim i gustim dimom, drugačijim od dima cigarete. U vodu u samoj nargili se mogu dodati i voćni sokovi ili komadi voća što još više izmjenjuje aromu dima. Pošto je nargila uglavnom društvena razonoda i puši ju više ljudi, svatko ima svoj mali nastavak koji natakne na kraj cijevi za udisanje kad koristi nargilu, kako ne bi svi ustima dodirivali dio iz kojeg se udiše. Ti nastavci mogu biti osobni (metalni ili drveni te ukrašeni raznim dragim kamenjem), ali daleko češći su jednokratni plastični nastavci.

«Pušenje nargile nije isto kao i pušenje cigarete. Cigarete su za nervozne ljude, kompetitivne ljude, ljude u žurbi…kada pušite nargilu, imate vremena misliti. Shisha vas uči strpljivosti i toleranciji, te cijenjenju dobrog društva.»
-Ismet Ertep


Sami duhan za nargilu (koji se zove tabak ili shisha) je vlažna ljepljiva smjesa koja obično sadrži samo oko 30% duhana, a ostatak čine dijelovi voća koji mu daju aromu te med ili slatka smjesa iz šećerne repe. Kako je ipak riječ o duhanu, i ovaj sadrži nikotin i katran, a koliko su ozbiljni rizici povezani s pušenjem nargile u odnosu na pušenje cigareta još uvijek nije definitivno istraženo, te su različiti stručnjaci u sukobu kad je riječ o toj temi. Nedvojbeno, količina dima pri jednom udisanju mnogo je veća nego kod udisaja cigarete, a i jedno «punjenje» nargile traje oko pola sata. S druge strane dim iz nargile je hladan te niti približno ne iritira pluća poput dima iz cigarete, mnoge štetne tvari se barem djelomično filtriraju u vodi, a i sami dim sadrži samo oko 30% duhana. Također, nargila se obično puši u društvu, čime je količina dima, a time i utjecaj na zdravlje, relativno ravnomjerno podijeljen između nekoliko ljudi.

Iako se u prošlosti oko nargile već dizala moralna panika, a negdje se pod okriljem novih trendova u zakonima o pušenju u javnim prostorima već (neuspješno) pokušala zabraniti u kafićima (npr. u Francuskoj), nargila nije samo opuštajuća razonoda. Ona je sastavni dio kulture velikog dijela Azije i sjeverne Afrike, česta u domovima, gotovo sveprisutna u arapskim kafićima, a i sve češća u zapadnom svijetu. No kao i dobra čaša vina, bolje je da bude povremena ugoda nego svakodnevna navika.





Post je objavljen 21.11.2009. u 23:20 sati.