Vraćamo se do Trpinjske ceste. Lokalni dečki se polako osiplju. Odlazi i Zlati, nedugo za njim i Dugi. Osjećam se prazan iznutra, potresen sam. Želim otići; mogao bih navratiti do bratića, Španjole, u Osijek. Pozdravljam se s Đanijem i ostatkom klape s juga, na brzinu krećem prema Osijeku. Ipak, u Osijeku ne odlazim ka Jugu 2, već jednostavno nastavljam obilaznicom. Tankam u Josipovcu i bez zaustavljanja odlazim prema zapadu. Našice, Slatina... u Virovitici vidim kako sa strane stoji i puši jedan od Tigrova (ne znam mu ime, onaj s zelenim kožnim hlačama kakve je furala vojna murija na bajkovima). Klimnemo si i ja palim dalje Podravskom. Ipak, ispada da sam umoran; u Koprivnici produžim ravno prema Ludbregu! Baš sam lud ko breg; pipam neku malu lokalnu cestu prema jugu pa napokon ispadam na Vrbovečku obilaznicu koja me autoputom vodi skroz do Sesveta. U Dubravi tankam i napokon silazim s motora; nisam sjahao skroz od Osijeka. Pada noć. Odlazim doma. Fajrunt.
Sutradan, nakon odmora i prospavane noći osjećam samo jedno; žao mi je što nisam ostao i polako se s karavanom docogljao do Zagreba, ispratio ih na vlak i tek onda otišao doma. Sorry, zbrisao sam ko pizda...
Post je objavljen 17.11.2009. u 16:53 sati.