Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zvoneradikal

Marketing

Otišao s FER-a, pa dobio nagradu za najboljeg predavača :-)

U stvari, ispravno bi bilo napisati „nagradu za MLADOG predavača“ jer u izbor ulaze samo predavači do 35 godina, ali ovako mi nekako ljepše zvuči ;-). A radi se o nagradi „Roberto Giannini“ koja se, u čast tragično preminulog kolege, na FERu već treću godinu dodjeljuje mladim predavačima koji su na studentskim anketama postigli najbolje rezultate.

O studentskim anketama i koliko ih važnima smatram za poboljšanje kvalitete nastavnog procesa na našim fakultetima sam na ovom blogu već pisao, i mogu reći da je meni osobno posebno drago što je nagrada rezultat (egzaktnih) rezultata na anketama koje su popunjavali studenti, a ne rezultat neke „komitetske diskusije“ ;-).

Jest da ja više ne radim na FER-u, ali hej, nitko nije savršen :-).

Nagrada mi je uručena na proslavi Dana fakulteta i iako u svih onih deset godina što sam radio na FERu niti jednom nisam tu svečanu proslavu odgledao u cjelosti (uglavnom se ciljalo sam kraj i zauzimanje početnih pozicija za domjenak ;-), ovaj put sam baš fino uživao ;-).

Kako je to lijepo rekla moja supruga dok smo se vraćali kući (u stvari, ona kući a ja na posao u Telegru ;-): „uvijek mi je lijepo doći na FER jer odiše nekim suzdržanim šarmom“. FER je daleko od establishmentskog statusa Ekonomije ili Prava, i kombinacija samozatajne svjesnosti o vlastitoj vrijednosti i određenog geek-ovskog nastupa i pristupa mu baš fino leži.

Doduše, ne da je dekan u svojoj prezentaciji na početku svečanosti bio nešto „samozatajan“ (ko pozna dekana Vedrana Mornara zna da to s njim ne ide u istu rečenicu ;-). No, iznosio je činjenice, a protiv činjenica se ne može.

Meni je npr. u pamćenju ostala statistika u udjelu hrvatskih fakulteta u međunarodnim projektima. FER je tu s 25% ukupnog udjela daleko daleko ispred ostalih i koliko sam iz grafa (u stvari pie-charta) uspio razlučiti, niti jedan drugi fakultet u Hrvatskoj nije preko 10 %. A ako vam je u prethodnoj rečenici promaklo, da naglasim još jednom – radi se o MEĐUNARODNIM projektima, iliti koliko smo novaca za financiranje projekata uspjeli „izvući“ na međunarodnim natječajima.

S obzirom na posvemašnju, neću reći korupciju, ali hoću reći nepotizam i favoriziranje „svojih“ u dodjeljivanju novaca na DOMAĆIM istraživačkim projektima od strane Ministarstva znanosti i obrazovanja mišljenja sam da je ova metrika vrlo važna.

No tako je kako je i kao što je to Vedran rekao: „mi se nećemo žaliti već ćemo učiniti najbolje što možemo“. Koliko god stanje u stvari bilo loše (a loše je, vjerujte mi na riječ!), ipak je uglavnom prevladavao jedan optimistični duh. Posebno mi je bilo drago vidjeti koliko je studenata nagrađeno – što za odličan uspjeh na studiju, što za odlične završne radove i odrađene projekte, što za dobre magisterije i disertacije. Lijepo je također što se i hrvatsko gospodarstvo uključilo, pa su tako sponzorirali nagrađivanje kvalitetnih studentskih radova u svojim „domenama“. Sve u svemu, podijeljeno je preko 200.000 kuna različitih nagrada (full disclosure: moj bonus je jedna docentska plaća – negdje oko 7.000 kuna ;-) i mislim da je to onako čist zgodno (kad se zna kakvi su danas studentski budžeti).

No, doživljaj mi je ipak djelomično uništem kratkim razgovorom s Damirom Kalpićem, mojim mentorom i bivšim šefom (i predstojnikom Zavoda za primijenjeno računarstvo). U tih deset minuta razgovora smo brzo usaglasili probleme koji muče hrvatsko visoko obrazovanje (i FER konkretno – jer to nekad nije isto, a nekad izgleda i dijametralno suprotno – ali samo na prvi pogled!) a ključno je bilo kad sam Damira pitao vidi li ikakve „zametke promjene“ ili šansu da se nešto pokrene nabolje?

Njegovo odmahivanje glavom uz karakterističnu grimasu me nije iznenadilo, ali mi je svejedno teško palo.

Sve u svemu, s proslave sam otišao zadovoljan zbog nagrade i potvrde uloženog truda (i lijepe diplome koju sam odmah pozicionirao na policu u dnevnoj sobi ;-), sretan što sam vidio stare kolege i s njima malo popričao, ali s određenim gorkim okusom u ustima zbog činjenice da hrvatsko visoko obrazovanje niti blizu ne realiza potencijale koje ova zemlja ima, niti ima šanse da se to uskoro promijeni.


Post je objavljen 21.11.2009. u 18:34 sati.