U današnjem čitanju iz Lukina Evanđelja slušamo kako Isus istjera prodavače iz hrama u Jeruzalemu. Ali neposredno prije ovog događaja vidimo kako Isus plače nad samim Jeruzalemom i govori one potresne riječi: „O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir! Ali sada je sakriveno tvojim očima". On također proročki predviđa uništenje tog grada. A znamo da se to i dogodilo 70. godine poslije Krista kad ga je razorio Tit sa svojom vojskom.
Danas vidimo kako Isus iz Hrama u Jeruzalemu istjera sve one koji su kupovali i prodavali u njemu govoreći: „Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku".
I Isusove suze ali i Njegova ljutnja vode zapravo k jednom cilju. To je u biti reakcija na sve ono što nas udaljava od Boga. Preneseno na područje našeg života shvaćamo da Isus plače nad našim dušama kada one „nepoznaju časa svoga pohođenja".
Zajednici vjernika u Korintu, koji su zastranjivali povodeći se za poganskim običajima i načinom života, sveti Pavao piše: „Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama. Ako tko upropašćuje hram Božji, upropastit će njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi" (1 Kor 3, 16-17). To je, također za nas poruka današnjeg čitanja evanđeoskog odlomka: Zar ne znate da ste Hram Božji i Duh Božji prebiva u vama?
Po očekivanju Starog Zavjeta Bog će na koncu vremena podići svoj šator među ljudima. On će, konačno među ljudima naći svoje prebivalište. To se ostvarilo: Bog je postao čovjekom, susreće se u čovjeku Isusu i trajno ostaje među ljudima u svom stanu:" I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu - slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca - pun milosti i istine" (Iv 1, 14). U Isusovu uskrsnuću na djelu je bila Božja stvarateljska snaga, tj. Duh Božji. Ovaj se Duh u krštenju daje njegovima i stanuje u krštenicima. On je na djelu u njima. Djelovanje Božjega Duha odražava se u tjelesnom, svjetskom i međuljudskom življenju. Stoga je tijelo hram Duha Svetoga. U svjetskom i međuljudskom životnom području mora se pokazati da je Duh Božji na djelu. U međuljudske odnose Bog želi uvesti novo stvorenje: „Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!" (1 Kor 6, 20). Kršćanin bi morao doživljavati društveni život kao mjesto svjetovnog služenja Bogu.
A kako se to uistinu ostvaruje? Je li naše tijelo, odnosno naš život hram Duha Svetoga ili je naprotiv često špilja razbojnička? „Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo. Ta iz obilja srca usta mu govore" (Lk 6, 44-45).
O kako često zaboravimo na Radosnu vijest Isusa Krista i lako se damo zavesti od duha svijeta zaslijepljeni onim što nam nudi. „Ako je i zastrto evanđelje naše, u onima je zastrto koji propadaju: u onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti nevjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji je slika Božja" (2 Kor 4, 3-4).
Isusove suze su ozbiljno upozorenje. Njegova ljutnja isto tako. Naši neprijatelji su na djelu bez prestanka. I za nas vrijede riječi: „Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti opkopom, okružit će te i pritijesniti odasvud". To je ono što nam se svakodnevno događa. Izloženi raznim kušnjama, nevoljama i zamkama našeg vječnog neprijatelja u stalnoj smo napasti da zalutamo i izgubimo se. Zato moramo bdijeti nad svojim životom, nad svojim srcem jer hram smo Duha Svetoga. A Bog koji „svoje imenom zove i pred njima ide" dat će nam snagu u toj borbi. Bog, Poglavar svega, od kojeg je bogatstvo i slava, koji vlada nad svim, i u Njegovoj je ruci sila i moć, u Njegovoj je vlasti da učini velikim i jakim sve, neka učvrsti naša srca i ojača nas u stalnoj borbi da uistinu budemo i ostanemo hram Duha Svetoga!
„A svrh svega, čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život" (Izr 4, 23).
Ljiljana
Post je objavljen 20.11.2009. u 22:53 sati.