Kad jednom ostaneš sama
u neko sumorno zimsko veče
ti, tuga, hladni vjetar i mraz
što na staklu slika ledeno cvijeće
čežnja će kidati srce malo
suze kvasiti obraze vrele
u praznu tamu pružat' ćeš ruke,
ruke što njegov zagrljaj žele;
a njega blizu biti neće
da dolaskom svojim osmjeh ti vrati;
uz smrznuti prozor stajat ćeš dugo
za tvoju tugu on neće znati.
Ali, draga moja, tad obriši suze
on vrijedan nije tvoje boli
dozvolio ne bi da suze ti teku
da iskreno on te voli.
Post je objavljen 20.11.2009. u 20:40 sati.