Možda si prerano postavljam to pitanje, ali nakon onoga šta sam danas doživjela ne mogu si ne postaviti to pitanje... Da li je zaista vrijedno, truda, vremena, živaca, suza, bora na licu s 25 itd? Radi čega-jebenih par bolonjskih bodova iz predmeta xxx koji ti život znače jer su ti presudni za prolaz bez obzira riješio ti ispite sa 100%. A tko ti daje mogućnost da dobiješ bodove? Retardirani mali ćelavi isfrustrirani asistent koji jedva čeka da nekog nabije na kolac, a ti si psihički nestabilna za ne vjerovat i ne možeš mislit kad ti visi sjekira nad glavom pa si dopustiš da zaboraviš čak i ono šta znaš zato jer te on želi jebat u mozak. I izjebe te pošteno. I ostavi ko zadnju kurvu zajedno sa tvojih 20 potrošenih sati rada, muke i spavanja par sati po noći dva dana za redom. I onda kažu da je bolonja dobra jer je sve napismeno. Je kurac. Sad više nisu profesori bog i batina, sad je tu dragi presveti asistent. Nisu svi loši, većina je dobra, ljubazna i normalna i žele ti pomoći, ali svako toliko se nađe neki koji pati od kronične nejebice pa odluči tebe izjebat u mozak. I ne preostaje ti drugo nego da proklinješ njegovu prokletu majku koja ga je jednom davno donijela na ovaj svijet tako blesavog i isfrustriranog. I da, preostaje ti nada da ćeš naučit programirat semafore i molit normalnog asistenta da te primi u svoju grupu, jer ne možeš otići u onu koja ti je dodijeljena zbog izmišljenog smrtnog slučaja u obitelji (nije za se šalit s tim stvarima, ali bolje i to izmislit pa na sigurno nego ona prva opcija, na blef pa ponovo upisuj predmet druge godine). Sva sreća da mi taj xxx predmet nije uvjet za nijedan predmet na smjeru koji želim upisati druge godine, a i još uvijek ga stignem proći, ali spušila sam tako laganih 4 boda koje ću teško nadoknadit. I sad dok to pišem, mislim si kako će se netko stariji smijat kad to pročita i reći: ajme gle glupu brucošicu, šta je tek čeka, još je po bolonji, a ja sam sve morao polagat po starom sistemu i izjebali su me tako 257 puta. Ali moram se negdje iskalit, ili ovdje, ili nekome koga apsolutno nije briga pa će uz sve moje suze i živciranje reći samo: Ma ajde riješit ćeš ti to... (jer misle da je tvoj faks lagan kao i njihov, a ti si u srednjoj imala bolje ocjene pa nije moguće da ti nešto padneš). Eh, da... Mama, zašto mi nisi rekla kad sam imala 15 godina: Kćeri moja draga, nemoj ići gimnaziju, odi u trgovačku ili bilo šta drugo samo da je struka, nemoj na faks jer ćeš se s 25 godina pogledat u zrcalo i vidjet naboranu žensku s podočnjacima do poda koja izgleda 15 godina starije.Radije se ti bogato udaj, još ako je i zgodan i dobar u krevetu, pogodila si ko da ne kažem s čim gdje, i nemaš briga do kraja tvog divnog i krasnog života. Ili se nemoj bogato udat jer novac nije sve u životu, rađe ti budi sretna i zadovoljna s plaćom od 3000 kuna, istina da ćeš za nju uništavat zdravlje na drugi način, ali jebiga, lagodan život imaju samo oni koji se rode pod sretnom zvijezdom ili u hrpi love. Jebote, na kraju ispada da je najbolje ili bit kurva (sorry-eskort dama bez svodnika) ili se bogato udat ili ostat trudna s nekim tko ima love, pa ako te već i neće oženit, bar ćeš na račun djeteta izmust šta više love.
Ajme u koje sam se ja filozofije sad bacila...Da, najbolje je ono šta ja nikad ne bi napravila, heh... Možda bi mi životni moto trebao bit: Rađe umri nego da gaziš samu sebe i svoje dostojanstvo. Eh,da... Ali oni koji to čine najbolje prođu u životu... Šta je meni sve ovo trebalo?? Ajmeeeee.... Da vjerujem u boga sad bih rekla bože daj mi snage da preživim sljedeća dva tjedna i ne pokopam se do kraja šta se faksa tiče, ali budući da ne vjerujem nemam se kome obraćat da mi da snage. Morat ću je sama nekako pronaći, ali nakon ovoga... Možda je tako trebalo biti... Naime, puno puta sam si, dok sam prelazila pješački na semaforu, mislila koji genije uspije tako sinkronizirati semafore da rade tako savršeno... E pa sad ću otkrit, naravno, ako ne želim druge godine jedan predmet na grbači više nego šta je potrebno...Ako to uspijem, bar će proklete nule i jedinice velikom većinom nestati iz mog života, a kompjuter će i dalje biti samo jedno nužno zlo na kojem ne znaš ni najjednostavniju glupost instalirat, a kamoli nešto isprogramirat (hehe, nikad neću kužit ljude koji odluče biti programeri-cijeli život samo bulje u ekran i na kraju počnu i mislit u programskim jezicima-if(asistent==zločest) gađaj ga s pikado strelicama while(živ && 10 min after)} return puno posla;
i tako... svakakve mi ideje dolaze na pamet u ove sitne noćne sate, možda bi bilo vrijeme da odem spavat... da ne dobijem bore i sijede već s 24, a ne s 25.
Post je objavljen 20.11.2009. u 01:51 sati.