Pregled posta

Osobitosti suvremenoga kovanog novca

Predmet proučavanja numizmatike je, bez obzira na to da li je definiramo kao nauku ili kao pomoćnu metodu arheologije, metalni novac izrađen metodom kovanja ili rjeđe lijevanje, te novac izrađen iz porculana. Novac izrađen iz porculana (Japan: 1, 5, 10 Sena, 1945. g) nije reprezentant suvremenog novca budući da je izuzetno rijedak te da se uopće ne nalazi u opticaju.


1. Opticajni kovani novac

Suvremeni opticajni kovani novac izrađen je gotovo bez izuzetka iz neplemenitih metala, odnosno njihovih legura. U trenutku puštanja u opticaj, a kod većine primjeraka i kasnije, njegova tržišna vrijednost jednaka je njegovoj nominalnoj vrijednosti. Izuzetak su apoeni koji su kovani u izuzetno malom broju primjeraka (Jugoslavija: 50 Para -1974. g, legura, 33000 komada; 2 Dinara - 1985. g, legura, 92000 komada). U tu kategoriju se mogu ubrojiti i primjerci koji su kovani u kvalitetu PP (proof) s obzirom na to da su iskovani u izuzetno malom broju primjeraka.

U nedavnoj su prošlosti pojedine države, kao što je Švicarska, sve do 1967. g. kovale opticajni novac u srebru finoće 835, i to u apoenima 0,5 i 1 i 2 Franka, ili Austrija koja u opticaju ima srebrni kovani novac do 1968. u apoenu od 5 šilinga, odnosno do 1973. g. 10 šilinga. Oba apoena su finoće 640.

Uvjetno se u kategoriju opticajnog novca može ubrojiti i kovani novac iskovan iz plemenitih metala, uz uvjet da je u trenutku puštanja u opticaj prodavan, odnosno zamje-njivan u bankama po njegovoj nominalnoj vrijednosti. Primjer su kovanice od 25,50, 100 i 500 austrijskih šilinga kovane od 1958. g. do danas u srebru, ali samo u tehnici kovnički sjaj (stgl.), ili kovanica od 200 Dinara od 1977. g., odnosno 1000 Dinara od 1980. g. Jugoslavije. Obje kovanice su u tehnici kovnički sjaj, finoće srebra 750.


2. Prigodni kovani novac

2.1. Prigodni kovani novac u opticaju

Iz samoga njegova naziva proizlaze njegove karakteristike. Izdan je povodom određenog događaja ili prilike ali je istovremeno bio u opticaju, odnosno bio je zakonsko sredstvo plaćanja. Ovaj tip novca je gotovo identičan redovnom opticajnom novcu (sastav legure, promjer, izgled) osim sitnijih detalja zbog kojih upravo spada u tu kategoriju (primjer Jugoslavija: 2 i 5 Dinara 1970. g. FAO i dr.) što je ujedno i osnovni uvjet za razvrstavanje u ovu kategoriju. Najčešće je izrađen iz neplemenitih metala ili legura i relativno je rjeđi kao tip novca, budući da se u trenutku puštanja u opticaj prodaje po nominalnoj vrijednosti, vrlo brzo se povlači iz opticaja i biva tezauriran. Tako, u pravilu, njegova je nominalna vrijednost jednaka tržišnoj vrijednosti samo u kraćem razdoblju nakon njegovog kovanja i puštanja u opticaj.


2.2. Prigodni kovani novac izvan opticaja

Danas je ovaj tip novca uz opticajni novac najrašireniji. Pojedini ga teoretičari ne svrstavaju u numizmatiku što ne stoji, budući da ovaj tip novca ima sve bitne karakteristike kovanog novca: naziv novčane jedinice, oznaku nominalne vrijednosti (apoen), godina izdavanja (kovanja), naziv države te odluku monetarne ili druge nadležne vlasti na području financija o izdavanju i karakteristikama tog novca te obavezu da se prima u novčanim transakcijama. Najčešće je kovan iz plemenitih metala zlata, srebra, platine i dr. Obod ovog novca najčešće oponaša izgled oboda opticajnog novca u vrijeme zlatnog standarda kada je obrada oboda imala prvenstveno zaštitnu funkciju (sprečava otuđivanja materijala). Na obodu se najčešće nalaze različiti natpisi u obliku ispupčenih ili udubljenih slova, ureza ili u kombinacijama jednoga i drugoga. Danas se zbog suvišno-sti kod pojedinih otkova, osim onih izrađenih iz zlata, ova karakteristika gubi tako da se sve više nalazi gladak obod.


2.3. Prigodni kovani novac izvan postojećeg novčanog sustava

Ovi otkovi imaju sve karakteristike prigodnog kovanog novca izvan opticaja osim naziva novčane jedinice. Izrađeni su isključivo iz plemenitih metala (najčešće zlato). Primjeri su brojni: J. Afrika Kriigerand, Iran Pahlewi različitih godina kovanja. Cijene ovih otkova su uglavnom jednake cijenama zlata na tržištu uvećane za manipulativne troškove.

Često je na navedenim otkovima označena njihova težina i finoća zlata.


3. Naknadna kovanja

Zbog ograničenog broja primjeraka pojedinih otkova koji su na raspolaganju numizmatičarima, zbog očuvanja tradicije ili jednostavno zbog restriktivne politike u izdavanju kovanog novca u pojedinim zemljama, danas su sve češća naknadna kovanja novca. Postoji nekoliko tipova ovih kovanica i to:
- otkovi na kojima je označeno da su naknadno kovane (Mađarska: 10 Kruna, zlato, 1898. g., oznaka UP)
- naknadno kovanje je identično originalu, s tim da kovanica nosi točno određenu godinu kovanja (Austrija: 1 Dukat, zlato, 1915. g.)
- ili naknadni se otkov razlikuje u nekom detalju u odnosu na original (Austrija: 1 Talir, srebro, 1780. g., naknadno kovanje nema točku iza godine kovanja)
Unatoč tome što iza ovih kovanja stoji autoritet države ili nadležne državne institucije i što su te kovanice često kovane originalnom matricom, navedene karakteristike ovih otkova imaju za cilj da onemoguće zabunu oko njihove autentičnosti.
Naknadne otkove izdaju i pojedine institucije, a isti se najčešće razlikuju u odnosu na uzorak (original) po veličini ili po metalu iz kojega su izrađeni originali. Primjer je praksa Hrvatskoga numizmatičkog društva u Zagrebu koje je izdalo niz naknadnih otkova:
- slavonski Banovac, hrvatskog bana Stjepana Babo-nića (1280-1282), dvostruko uvećan, otkovan u povodu 720-te obljetnice Zagrebačke kovnice 1981. g, srebro finoće 999/1000, broj iskovanih komada 200, težina 9 gr, promjera 32,5 mm, kovnički sjaj, oznaka kovnice M
- Groš Nikole III Zrinskog (1498-1534) u veličini talira, promjera 41,5 mm, finoće srebra 999/1000, težine 33 gr, kovnički sjaj, oznaka kovnice MD. Ovaj je otkov izdan povodom 55-te obljetnice Hrvatskoga numizmatičkog društva u Zagrebu 1983. g, u 100 primjeraka.
Neposredno poslije pojave ovih otkova na zagrebačkom tržištu pojavljuju se slijedeći otkovi ali u različitim metalima u odnosu na prethodno navedene otkove:
- Groš Nikole III Zrinskog otkovan u bakru, promjera 40 mm, težine 17 gr, kovnički sjaj, oznaka kovanice MD
- slavonski Banovac otkovan u bakru, promjera 23 mm, težine 4 gr, kovnički sjaj, oznaka kovnice M
- detto, u srebru finoće 999/1000, promjera 23 mm, težine 4 gr, kovnički sjaj, oznaka kovnice MD. Kovanica je otkovana i puštena u opticaj 1990. g.
Tokom 1989. g. pojavljuje se na tržištu naknadni otkov od 1 Perpera, u srebru finoće 925/1000, težine 5 gr., promjera 23 mm, u tehnici PP. Kovanica ima gladak obod, oznaku kovnice te oznaku finoće srebra označenu brojem i znakom (punca). Od originala se razlikuje u finoći srebra, obodu, oznaci kovnice, oznaci finoće, tehnici kovanja i godini kovanja.

Ovaj tip novca izrađuje se iz plemenitih i neplemenitih metala. Budući da kod ovih kovanica nema autoriteta države, prilikom izdavanja neki su teoretičari spremniji govoriti o žetonima (franc. jeton - metalni kolutić koji zamjenjuje novac) ili spomenicama. Izdavanje ovih kovanica naročito kod nas pokazuje da politika izdavanja kovanog novca još uvijek ne može zadovoljiti interese sve većeg broja numizmatičara, te da postoji potreba za većom ponudom različitih kovanica koje bi bile predmet skupljanja.


4. Piefort kovanje

Karakteristika je ovih kovanica potpuna identičnost s osnovnom kovanicom (uzorkom) u svim elementima, osim u debljini i težini pločice (rondele) na kojoj je novac kovan (primjer Mađarska: 200 Forinti, srebro, težina 32 gr, godina kovanja 1979).

Rjeđe se pojavljuju piefort otkovi koji se još u jednom detalju razlikuju u odnosu na standardni otkov. Primjer su otkovi Španjolske od 5000 Peseta, srebro, težine 54 gr, godina kovanja 1989. kod kojega je nominala više nego dvostruko veća od nominale na osnovnom otkovu (2000 Peseta).


5. Zajednički i međunarodni novac

Atribut "zajednički" se uvjetno koristi, budući da je riječ o novcu koji je zakonsko sredstvo plaćanja u svakoj pojedinačnoj državi. Karakteristika je ovog novca identičnost pojedinih detalja bez obzira na zemlju izdavaoca. Tako zemlje istočnih Kariba (Barbados, Dominika, Grena-da i dr.) izdaju kovanicu nominalne vrijednosti 4 Dolara, 1970. g., legura, u cilju promocije Banke za razvoj Kariba istih reversa. Sličan slučaj je i s nekoliko zemalja centralne Afrike (Kamerun, Gabon, Kongo, Čad, Ekvatorijalna Gvineja, Centralno-afrička Republika) koje kuju vlastiti novac istih reversa, dok se aversi razlikuju samo po natpisu (nazivu) države.

Sličan pokušaj stvaranja međunarodnog novca je pothvat Esperantskog društva koje je 1959. g. izdalo seriju od 4 kovanice iz različitih legura od 1, 5, 10 Steloj. Kovanice nose oznaku nizozemske kovnice. U toku 1965. g. izdalo je i kovanicu od 25 Steloj.

Prvi najbliži pojmu "međunarodni kovani novac" pojavljuje se 1987. g. Kovanje u Belgiji u slijedećim apoenima: 5 ECU, srebro i 50 ECU, zlato. Apoeni imaju obilježja prigodnog novca, ali unatoč tome su konkretan korak k stvaranju jedinstvenog novca Udružene Evrope u praksi.


6. Novac s kovničkim greškama

Višestruki su razlozi za pojavu kovanica različitih u odnosu na standardne kovanice. Tako je moguće razlikovati:
6.1. otkove na metalnim pločicama koje služe za kovanje novca (rondelama) koje se razlikuju od standardnih i to:
6.1.1. u pogledu metala (legure) na kojoj je pojedini apoen kovan (Jugoslavija: 100 Dinara, 1985. g. (legura), kovan na rondeli od 5 Dinara). S obzirom na to da su rondele različitog promjera otkov nije centriran;
6.1.2. kovanje na rondeli koja uopće nije osnovica za kovanje bilo kojeg opticajnog novca (Mađarska: 2 Forinte, 1975. g., rondela izrađena iz aluminija);
6.1.3. u pogledu rondele - ponekad se pojavljuju ot-kovi na tanjim rondelama (Mađarska: 1 Forinta 1989. g., aluminij);
6.1.4. kovanice na rondelama koje nemaju svoj standardni oblik (nedostaje veći ili manji dio rondele), npr. Jugoslavije: 1 Dinar 1983. g., legura;
6.1.5. novac otkovan na propisanoj rondeli ali loše centriran, što najčešće dovodi do deformacije (ispupčenja) dijela kovanice prilikom kovanja (Jugoslavija: 1 Dinar 1978. g., legura);
6.2. otkovi koji u odnosu na standardne otkove imaju stanovita odstupanja:
- kovanice koje imaju samo natpis na obodu, dok su avers i revers "prazni";
- kovanice kod kojih je avers u odnosu na revers različito okrenut u odnosu na iste standardne primjerke (latinsko i germansko kovanje);
- kovanice kod kojih je revers različit u odnosu na revers standardnog otkova - "posuđeni" revers koji je vjerojatno nastao nepažnjom prilikom kovanja (Jugoslavija: 100 Dinara, V.S. Karadžić, 1987. g., legura);
- i mnoge druge varijante.

Karakteristika većine ovih otkova je da su nastale slučajno. Rjeđe se mogu pojaviti takvi otkovi kod kojih je namjerno došlo do razlike u pojedinom detalju između standardnog i novoga otkova.
Unatoč tome što se povremeno pojavljuju u opticaju (ali izuzetno rijetko), metalne pločice koje služe za kovanje novca (rondele) ne možemo tretirati kao novac s kov-ničkim greškama. Osnovni razlog je da nemaju bitne karakteristike novca. (Uglavnom su u kvalitetu KS, primjer Jugoslavija: 20 Dinara 1989. g., legura).

Kovničke greške su najčešće kod opticajnog novca, budući da se isti kuje u izuzetno velikom broju komada tako da su oštećenja i pucanja kalupa relativno česta. Pri izradi novih kalupa često se zbog brzine ne izrađuju potpuno identični kalupi (stoje gotovo nemoguće) ili se izradi kalupa ne posvećuje u tom smislu dovoljna pažnja. Primjeri su česti u svim državama.
Izuzetak su i neke kovanice prigodnih izdanja: primjer kovanice od 5000 Dinara, Jugoslavija, 1989. g. SAMIT, legura, na čijem je reversu prostor između baklji u jednoj varijanti popunjen (matiran), a u drugoj nepopunjen.


7. Kompleti kovanog novca

Sve vrste kovanog novca se u posljednje vrijeme sve više pojavljuju u kompletima. Češće se ipak u posebnim pakovanjima pojavljuje prigodni novac, pretežno u kvaliteti
PP. Mnoge države u takve komplete stavljaju i žeton s osnovnim podacima o kovanici (izdavaocu novca).
Kompleti kovanog novca se uglavnom prodaju kao suveniri (što postupno stvara uvjete da se interes za numizmatikom širi).


8. Novcu slična kovanja - uvjetni novac

U ovu kategoriju spadaju kovanice koje imaju sve karakteristike redovnog novca, osim naziva novčane jedinice. Najzastupljeniji i najpoznatiji otkovi su dukati koje kuje više evropskih država. Karakteristično je da su svi kovani iz zlata iste finoće - 986/1000. Često te kovanice imaju oznaku finoće zlata (puncu) na sebi (Jugoslavija: 1 Dukat, 1931. g.). Budući da su se ove kovanice koristile u pojedinim državama - kolonijama kao platežno sredstvo, tako da se njihova vrijednost osnivala na težini metala iz kojeg su izrađene, nazivaju se i trgovački novac.


9. Probna kovanja

Najrjeđi tip kovanog novca predstavljaju probni otkovi. Praksa je pojedinih zemalja da kuju novac koji se razlikuje od redovnog novca samo u jednom detalju - oznaci da se radi o probnom primjerku. (Mađarska: 100 Forinti, 1983. g., legura).

Rjeđi je slučaj da se probni primjerak u potpunosti razlikuje od redovnog novca (neusvojeni dizajn). Primjer: Poljska, 10 Zlota, 1965. g., legura.


10. Nepostojeći (fantazijski) novac

Pojam "nepostojeći" treba uvjetno prihvatiti, budući da takav novac egzistira i ima sve karakteristike redovnog novca, osim odluke monetarne vlasti o njegovom izdavanju i obavezi primanja u poslovnim transakcijama.

U 1990. g. pojavile su se kovanice od:
1. 1 Vinar - Republika Slovenija, izrađena od žute legure slijedećeg izgleda: Avers: natpis "Vinar en Vinar" na gornjem dijelu kovanice ispisan polukružno. U središnjem dijelu Knežji kamen te polukružno postavljeno lišće lipe. Revers: polukružno ispisan tekst "Republika Slovenija", oznaka novčane vrijednosti 1 Vinar i oznaka godine kovanja. Kovanica ima obodni natpis: ZA DOTO Kl JE NIMA MIL'JONARKA FRANCE PREŠEREN, promjer 29 mm, težina 11 gr. i izrađena je u tehnici KS.
2. 1 Lipa, izrađena iz srebra finoće 925/1000, težine 11 gr, promjera 26 mm, u kvalitetu PP, glatkog oboda, kovnica Zlatarna Celje slijedećeg izgleda: Avers: lik dr. F. Prešerna 1800-1849. Revers: polukružno ispisan naziv "Republika Slovenija", u gornjem dijelu godina kovanja, u središtu broj jedan i ispod naziv novčane jedinice. Na reversu kovanica ima oznaku kovnice (CZ) i oznaku finoće srebra izraženu brojem i znakom (punca).
3. Kovanica od 50 Lipa, godina kovanja 1990., izrađena iz zlata finoće 900/1000, u kvalitetu PP, kovnica Zlatama Celje, težine 10,92 gr, promjera 27 mm. Avers je identičan aversu kovanice od 1 Lipe što uz identičnost promjera obje kovanice upućuje da je za izradu obje kovanice korišten isti kalup aversa. Kovanica na reversu ima polukružno ispisan tekst "Republika Slovenija", u gornjem dijelu godinu kovanja, u središnjem dijelu broj 50 u rasteru, te u donjem dijelu naziv novčane jedinice Lip. Na reversu je oznaka kovnice (CZ) i oznaka finoće izražena brojem i znakom. Kovnica ima gladak obod, što je jedinstveno rješenje kod zlatnog novca, tako da ova kovanica podsjeća na spomenicu.

Oznaka finoće srebra, odnosno zlata na samim kovanicama potvrđuje njihovu autentičnost, ali istovremeno ukazuje da nije riječ o "pravom" prigodnom ili opticajnom novcu.


11. Umjesto zaključka
Cilj ovoga prikaza suvremenog kovanog novca je pokušaj sistematizacije numizmatičkog materijala radi lakšeg obuhvata i istovremeno distinkcije numizmatičkog materijala od onoga što to nije. Danoj sistematizaciji sigurno se mogu staviti primjedbe, no kroz eventualnu polemiku sigurno ćemo doći do jasnijih stavova i odgovarajuće argumentacije. Na taj način ćemo ovoj atraktivnoj nauci dati nove podsticaje i povećati interes za nju.

12. Literatura

1. Ranko Mandić, Jugoslavenski katalog metalnog novca, Beograd 1988.
2. Gunter Schön, Weltmünzkatalog, 20 Jahrhundert, Battenberg 1988.
3. C. Krause, C Mishler, World coins, lola 1990.
4. G. Radoszy, A legujabb kori magvar penzek (1892-1981), Budapest 1984.
5. Časopis Money Trend, CH Rorschach 1980., 1990.

Autor: Branko Matić
Izvor: Obol, br. 44, 1992.

Ključne riječi: kovani novac, moderna numizmatika, osobitosti
Keywords: coins, modern numismatics, characteristics
English title: Characteristics of Modern Coins



Post je objavljen 19.11.2009. u 22:14 sati.