Marketing
PRIJATELJSKA JADIKOVKA
Kako je?
Dobro je.
Idu mi dani bez tebe,
gase se ko ulične svjetiljke pred zoru.
Boli li?
Boli kao ogrebotina:
prepovršno za zamatanje
u zavoje lažnih obzira,
al na pregibu je taštine,
pa prokrvari često i tada peče,
baš ko prava pravcata rana.
Ne vjerujem ti, kažeš,
a vjera je odvažnost duše
da vjeruje i u ono očima nevidljivo.
Znači li to da trebam te čitati između redova?
Smijem li se?
Moram, prijatelju.
To je jedini način da oči mi udahnu svjetlost,
ovu predzimsku rapsodiju
koja se tako vješto pretvara da je proljetna.
Ne, ne mrzim te,
progutala sam sječivo kojim sam te htjela raspoloviti.
Zastalo mi je u grlu baš poput jecaja.
Poput iznenadnih meteora dolutalih u mrak orbite,
osvjetlili smo naša neba slutnjom i tajnom,
i izgorjeli zbog daljine i sumnje.
Kako je?
Dobro je.
Gase se dani bez naših priča i našeg smijeha,
kao predstava neka nakon mlakog aplauza.
Post je objavljen 19.11.2009. u 18:09 sati.