Nedavno sam vodila zanimljiv razgovor sa frendom... lovio se za moje, kako ih on zove, kontradikcije, vođen idejom kako je u pravu, a zapravo nije... Ja tvrdim da je jedno postupati protiv svojih uvjerenja iz razloga što se sa sistemom ne isplati bakćit, a sasvim je drugo misliti drugačije... nije nužno kontradiktorno ako nisi u situaciji di možeš profitirati na temelju svojih uvjerenja... jednostavno da bi dobio ono što želiš, moraš popustiti, jer inače se možeš odma ubiti! Ovo ja zovem lukavstvom... sjebeš sistem koji je ionako glup, a izvučeš svoju korist iz njega. Kontradikcija znači pobijati samog sebe, ne pobijam se ako činim kontru svojim uvjerenjima da izvučem korist... i dalje mislim isto... preživljavanje me tjera da činim drugačije... da nije tako, činila bi kako mislim...
Isto je i sa navučenim priznanjem da si kriv, a nisi, jer su svi dokazi ionako tumačeni protiv tebe... a izvuku iz tebe priznanje obećajući ti lakšu kaznu ako priznaš... jednostavno ideš za idejom, kad već nema šanse da se izvučeš istinom, ideš se izvuć makar lakšom kaznom...
Post je objavljen 19.11.2009. u 15:04 sati.