Pregled posta

TIŠINA

Golf je ko vruća kaša. Investitori, projektanti, planeri, političari veliki i mali, zeleni, zelenkasti, novinari, zemljoposjednici, svi se vrtu okolo, njuškaju, komentiraju, zagovaraju, osporavaju, ogovaraju, ali niko da napokon pokusa tu kašu. Priča je stalno u zraku, ni na nebu ni na zemlji. Nema konkretnog ili konkretnih odgovora na brojna pitanja, lupeta se o transparentnosti, poštivanju zakona, referendumima, organiziraju se predstave za elitnu javnost, novinari naslonjeni na ove ili one pogrebu malo po površini i ispričaju naručenu pričicu dok konačna i konkretna priča o golfu na Bosanci ostaje neispričana u potpunosti, obavijena velom magle što cijelom projektu daje prizvuk petljavine ili špekulacije.



Da se odma razumijemo, ja sam za golf. Da se još bolje razumijemo, nikad nijesam ni provo igrat golf niti se u golf posebno razumijem. Ali to ne znači, nažalost, da se u golf natprosječno ne razumijem kad je Dubrovnik u pitanju. Jedan sam od inicijatora razmatranja mogućnosti uređenja golf igrališta na platou Srđa. Još tamo daleke čini mi se 1998. s tadašnjom Dubrovačkom bankom u sanaciji Grad Dubrovnik je postigo dogovor o zajedničkom pripremanju podloga za cjelovito ocjenjivanje golferskih mogućnosti. Sanacijski upravitelj Niko Koncul i gradonačelnik Vido Bogdanović su potpisali sporazum kojim smo pokušali iskoristit «unutrašnje potencijale» Grada i Banke ne bi li uspjeli pripremit podloge za potencijalne investitore. Nijesmo puno učinili, zaputili smo se u parangale neriješenih vlasničkih odnosa u brojnim zemljišnim česticama. Ipak u prijedlogu prostornih planova koji su se tada izradili, na Srđu smo predvidjeli golf. Možda nije idealno ali je ipak značajan pomak u odnosu na predratnu namjenu po kojoj je na Bosanci trebao bit smješten ranžirni kolodvor teretne luke Dubrovnik. Za svoga mandata, a i nakon mandata, susreo sam četiri ili pet zainteresiranih investitora za golf i u dugim razgovorima s njima nešto o svemu tome naučio. Neki od njih su bili napravili i skice smještanja igrališta na raspoloživih tristotinjak hektara kao elemente svojih studija. I svi su odustali od priče o golfu na Srđu iz pragmatičnog razloga – neisplativost. Nijesmo ni bili došli do priča o vlasništvu zemlje, cijenama zemlje, prostornim planovima, ekologiji, procedurama, političkim strukturama i ostalim preprekama koje prate ovako zahtjevan projekt.



Deset godina smo stariji, a po onoj o vragu i pameti trebali bi bit i pametniji. Stekli su se uvjeti i sazrelo je vrijeme i uloženo je puno novaca i u kolektivnu pamet da stvari nazivamo pravim imenom i smještamo u kontekst našeg zajedničkog življenja. E da bi odlučili što nam je činit. Niti trebamo (i smijemo) golf mistificirat kao nezaobilazno spasenje našeg turizma, niti zabranjivat kao ekološku i društvenu opasnost. Istina je, ko i obično, neđe između. A mi ko razumni ljudi, ili ljudi koji nastoje bit razumni, trebali bi težit precizno utvrđenim činjenicama temeljem kojih bi donijeli konačne zaključke.



Zadnji prijedlog uređenja golf centra na Srđu govori o dva igrališta, jednom od 18 rupa i jednom od 6 rupa?!?. U prvi čas sam mislio da je riječ o lapsusu, da se radi o dva igrališta po 18 rupa i još 6 rupa pride. Ili o jednom igralištu od 18 rupa i malom igralištu od 9 rupa. Šestice i devetice se lako pomiješaju pogotovo pa obično ispane 69. Ako se uistinu radi o ukupno 24 rupe ili 18 + 6 rupa, onda se radi o jednom standardnom igralištu i još nečemu što se obično ne zove igralištem.



Dalje smo čuli da će Dubrovnik izgradnjom centra na Srđu postati jedna od 3 najatraktivnije golf destinacije na svijetu. Prvo i osnovno, da bi nešto bilo golf destinacija mora imat barem desetak standardnih igrališta ne nužno s pogledom na nešto atraktivno ko što je Dubrovnik. Zašto? Pa zato što golferi koji drže do sebe i do golfa neće tri, pet ili sedam dana cijepat stalno po istom igralištu. Kako sam jutros čuo dobru usporedbu, to bi bilo isto ko da zimovalište kapaciteta 2000 postelja ima jednu stazu i još mini lift za početnike. Moš zamislit kako bi takva destinacija prosperala. Što bi mislili o investitoru koji bi došo na Sljeme gradit dvije tisuće skijaških postelja pored jedne i po staze? Ako Dubrovnik uistinu namjerava bit ili postat golf destinacija onda mora imat bar 10 igrališta od Prevlake do Neuma. Pa ako treba i u Popovu polju. Pa ako i kad dobije deset igrališta za njih već ima dovoljno smještajnih kapaciteta.



U prezentacijama golfa na Srđu stalno slušamo o «pratećim smještajnim» sadržajima koji će se gore gradit. Budući se radi o smještajnim kapacitetima koji znatno premašuju kapacitet igrališta 18 + 6 postavlja se ključno pitanje, hoće li smještajni kapaciteti bit prateći sadržaji golf igralištu ili će golf igralište biti prateći sadržaj smještajnim kapacitetima. Isto kao i konjički klub, otvorena pozornica i ostali nabrojeni sadržaji. Ovo je vrlo važno pitanje imajući u vidu činjenicu da je za sve golfere koji dođu igrat golf na igralištima 18 + 6 rupa dovoljan za smještaj recimo hotel Excelsior, a da ne govorimo o drugim postojećim smještajnim kapacitetima. Drugim riječima, ako bi na Srđu, Bosanci, Žarkovici, Šumetu i Brgatu imali i 5 igrališta po 18 rupa, ne bi nam trebalo gore gradit ni jednu postelju budući ispod brda ima dovoljno neiskorištenih smještajnih kapaciteta. Pogotovo u dubrovačkoj golferskoj visokoj sezoni od rujna do svibnja. Kako bi i mi golferski laici nešto naučili, bilo bi zbilja lijepo kad bi nam domaći ili uvezeni eksperti odgovorili na jednostavno pitanje, koliko prosječnih golfera u jednom prosječnom danu bez kiše za danjeg svjetla od 7 ujutro do 5 popodne može igrat na predviđenim igralištima od 18 + 6 rupa? Time da učinu samo jedan đir. Je li to 20, 50, 200 ili 500 igrača na dan? Odgovor na ovo pitanje će nam rasvijetlit pozadinu investicijske namjere za gradnju baš ovolikog broja postelja. Već sad na Bosanci ima dovoljno turističkih kreveta za jednodnevnu golfersku smjenu.



Mislim da područje od Cavtata do Slanoga ima dovoljan broj turističkih postelja te da bi njihov porast ozbiljno ugrožavo održivi razvitak cijele regije. Ko što je to, barem djelomično, zaključio naš župan na pitanju projekta Sestrice. Nakon što se u funkciju stave svi postojeći kapaciteti preostaje nam podizat ukupnu kvalitetu i raznolikost usluge te postepeno produljivat sezonu što će iz godine u godinu bit sve teže.



Nego, vratimo se mi golfu. Bez obzira na brojne nejasnoće i dalje sam za golf. U Dubrovačkom slučaju kao prateći sadržaj dubrovačkom turizmu i ne samo turistima. Imamo mi i domaće golfere. I nemam neke posebne strahove kad je ekologija i zaštita okoliša u pitanju. Mislim da su priče o zagađenjima pretjerane. Nijesam stručnjak za održavanje zelenih travnatih površina, ali nešto o poljoprivredi znam. U pričama o golfu često se spominje kemija, ali se još češće brkaju pojmovi kao mineralna gnojiva, insekticidi i pesticidi. Ne znam koliko bi se nečega od ovih proizvoda koristilo na goferskim travnjacima ali sam siguran da postoje vrlo ozbiljne barijere prekomjernoj upotrebi kemije. Prije svega to je sigurnost samih igrača, znači ljudi koji su u neposrednom kontaktu s tretiranim površinama. Možete li vi zamislit budale koje bi plaćale nekoliko stotina eura dnevno e da bi bile trovane oblačićima raznolikih kemija? Ja ne mogu. Druga barijera su cijene. Poljoprivredne kemikalije su toliko skupe da će golf operater zasigurno upotrebljavat minimalne količine kemikalija potrebnih za održavanje travnjaka. Odnosno, nastojat će ih nikako ne upotrebljavat ako je to ikako moguće. Ako smo već zabrinuti za zagađenje poljoprivrednim kemikalijama onda bi trebali puno više pažnje poklonit povrću i voću koje jedemo.

Druga stavka kojom se često manipulira jest potrošnja vode. Istina je da se ljeti po igralištu od 18 rupa dnevno treba potrošit barem 2.000 kubika vode ili oko 3 litre po metru kvadratnom. U dubrovačkom slučaju tu vodu nikome ne uskraćujemo zbog golfa budući za najsušeg ljeta na Ombli svake sekunde u more oteče oko 4 kubika vode. Drugim riječima, za zalijevanje igrališta od 18 + 6 rupa treba oko 700 sekunda ili 12 minuta Ombline vode dnevno. Dio vode će operateri sigurno osigurat iz kišnice i preradom otpadnih voda. Za investitore neće bit problem dostupnost vode već cijena transporta vode od izvora do igrališta. Ali to je već njegov problem.

Postoji jedna ekološka ili krajobrazna opasnost koju niko ne spominje. To je pitanje zemlje. Budući trava ne uspijeva na kamenjaru bez obzira na agrotehničke mjere, za travnate golf staze potrebno je pripremiti zemljane podloge određene visine, ili dubine. Na Srđu, odnosno lokacijama koje su investitori kupili, ne postoji dovoljno ili uopće ne postoji zemlja. Ako je za uspješan travnjak potrebno recimo nanijeti pola metra zemlje lako je izračunat da za igrališta od 18 + 6 rupa trebaju tisuće i tisuće kubika zemlje odgovarajuće kvalitete. A nju negdje treba iskopat i prenijet je na buduća igrališta. Bio bi zanimljiv podatak koliko točno treba zemlje i odakle će se dovest?

Opet ponavljam, ja sam za golf. I na Srđu i na Bosanci i Žarkovici i Brgatu. Pogotovo ako bude projektiran i izveden novim, suvremenim pristupom. To su takozvana ekološka golf igrališta. Zašto ekološka? Pa zato što minimalno mijenjaju krajobraz nastojeći zadržati, a ponekad i istaknuti tradicionalne krajobrazne značajke. Drugim riječima, utopiti golf u krajobraz na način da se intervencijama u terenu krajobraz oplemeni, a ne uništi. Ako prihvatimo golf igrališta kao hortikuturno uređenje nekog područja sve će bit jednostavnije.

Jesam za golf, ali nijesam za to da me neko pravi budalom. Došli smo u fazu, nakon desetak godina natezanja oko golfa, kad moramo odgovorit ili dobit odgovor na ključno pitanje: idemo li mi u golf da bi proširili našu turističku ponudu ili nam golf nameću e da bi u njegovoj sjeni izgradili nove smještajne kapacitete tamo gdje ih inače nikad ne bi smjeli izgradit?

Posebna priča je investicija u infrastrukturu. Prema zadnjim podacima koji se mogu pročitat u novinama, cijena izgradnje pristupnih cesta, vodoopskrbe, elektroopskrbe, odvodnje predviđena je u visini od oko 620 milijuna kuna. Odgovor na to ko će snosit te troškove ostao je nejasan. Još iz vremena abdiciranog premijera Sanadera spominjalo se njegovo obećanje da će ove troškove snosit država. Istina, to obećanje nikad nije potpisano i protokolirano. Pa je sad nejasno oće li infrastrukturu do parcele izgradit i platit porezni obveznici ili investitor(i)? Još jedan podatak je posto obećanje ludom radovanje. Spominje se da će se Grad obogatit, jasno ako projekat krene, za dvjestotinjak milijuna kuna komunalnog doprinosa. Istovremeno niko ne spominje da su sredstva komunalnog doprinosa namjenska i da se ne mogu koristit u bilo što, na primjer u plaće ili kupnju kino dvorana. Dapače, moraju se koristit u unapređenje komunalne infrastrukture koja služi prvenstveno investitoru koji je komunalni doprinos i uplatio. Stoga je za očekivat da će se većina od 200 milijuna kuna, kad ih bude, iskoristit za komunalnu infrastrukturu oko i na Bosanci.

I za kraj jedna priča iz života. Čini mi se dvijetisućite u posjetu Dubrovniku bio je potpredsjednik American Expressa zadužen za turizam. Imena se više ne sjećam. Povod je bio uručenje donacije za obnovu ratom oštećenog Franjevačkog samostana što je sve svojim vezama inicirala i organizirala gospođa Pave Župan Rusković. Bila je jesen, prilično tmuran dan za razliku od današnjeg. Nakon uručenja donacije bili smo na objedu u Nautici. Sjećam se, gost je bio prilično nervozan jer je popodne letio privatnim avionom u Rim gdje je imo zakazan prijem kod Pape. U razgovoru za objedom se najviše govorilo o turizmu i njegovoj revitalizaciji nakon rata i intervencije Natoa u Srbiji. Poslušno sam slušo što gospođa Pave i njen gost govore. Kako bi pokonji Don Ivo Bjelokosić reko, kad velika zvona zvonu mala šutu. U jednom trenutku je Pave spomenula i namjeru razvoja golfa kao jednog od elemenata brže revitalizacije dubrovačkog turizma. Gost se nediplomatski namrštio i pitao, zašto golf? Pave je uredno nabrojila sve argumente o svrhovitosti uvođenja golfa u ukupan turistički proizvod što sad već napamet znaju svi dubrovački đaci veseljaci. Gost je opet nediplomatski, a i nekavalijerski odmahnuo glavom i ponovio, ne razumijem. Pa nastavio, razumijem inicijative za razvoj golfa tamo gdje nema ničega, ali ne razumijem što će vama golf pored ovake ljepote, spomenika, sadržaja i bla, bla, nabrojio je sve komaprativne prednosti Dubrovnika bolje nego što bi ja učinio da se spravjam setemanu dana. Nastala je neugodna tišina i razgovor se brzo okrenuo na neku drugu temu. Tu tišinu svaki put čujem kad neko spomene golf.


Post je objavljen 19.11.2009. u 14:03 sati.