Iluzija
Suicidalan tjedan
zubi polagano otpadaju
kruh i đem, slatko
Ona ušeta
i napuni me toplom juhom,
tiha rječitost
Platno se suši polagano
za ženu koja ga
hoće plesti
bojom svog namještaja
Treba li mi to biti radost,
koja se lagano
cijedi niz tijelo
Samo da zaspem,
vrtim film za filmom
da me nema,
gasim misao
Umijeće preživljavanja
nisam to htjela
tako dugo
Kada svane proljeće
mogla bih opet otići,
ne ostajem
ne znam ni gdje mi je mjesto
Sigruno postojim
negdje tamo,
izvijena i savršena
da se ohrabrim i nahranim,
Uspavanka za djecu
Sami smo
ali ne kao ptice,
čeznem tom jatu
čeznem za nekim dalekim jugom
i našim velikim prostorijama
Maštam
jer ne preostaje mi drugo
sada kada sam gorka
i umorna od svega
Samo ovaj tjedan
pljujem na sve,
nekoliko dana
kad me stislo
sa svih strana
Zašto se povijest ponavlja?
(sve je ovo nepotrebno
i nestvarno,
Pred zidom)
Post je objavljen 19.11.2009. u 00:09 sati.