Ministar financija Ivan Šuker lagao je kad je rekao da je 87% proračuna fiksno. Da to nije tako najbolje je objasnio guverner HNB-a Željko Rohatinski koji je izjavio da ništa nije nedodirljivo jer da sva ta davanja iz državnog proračuna su regulirana zakonima koje je donijela Vlada RH te da se ti isti zakoni mogu mijenjati baš kako su i doneseni. Valja istaknuti da je Rohatinski također naglasio da pri tome ne treba dirati u socijalno najugroženije.
Druga laž proizlazi iz prve laži, a ta je da unatoč konstataciji da je 50.000 ljudi viška u državnoj upravi, da se njih ne može tek tako otpustit jer da bi večina završila na burzi i opet postala teret državi. Istina je da su tih 50.000 ljudi viška i ovako i onako teret državi, samo kao zaposleni na teret državnog proračun, svaki taj čovjek trošak je od kojih 8.000kn na mjesec, dok bi kao nezaposlenik na burzi bio bar upola manji trošak. Dakle to je momentalna ušteda od 50%... ili konkretno, to je ušteda od 2,4 milijarde kuna i to u najgoroj varijanti da nitko od tih 50.000 ljudi ne nađe drugi posao.
Sjećate li se sindikalnih prijetnji o velikim prosvjedima na jesen. Jesen je odavno došla, ili bolje rečeno još malo pa je prošla, a od prosvjeda niti p. Čudi li Vas to? U nekoliko navrata upozoravao sam da hrvatski sindikati uopće ne štite radnike već da su to najobičnije interesne skupine čija vodstva gledaju samo kako bi udobno živjeli na teret ostalih tobože boreći se za radnička prava na način da su se samo zauzimali za veće plaće radnika bez realnih osnova. Sindikati se u niti jednom trenutku nisu pitali da li ima previše zaposlenih, to ih nije interesiralo jer što je više zaposlenih, oni imaju više članova, više prihoda od članarina, a samim time i lagodniji život od sindikalnog „rada“.
Jučerašnji prilog u Jutarnjem listu o Zoranu Matijaševiću zorno oslikava kako čelnici hrvatskih sindikata dijele sudbinu svojeg članstva. S plaćom od 11.600kn dobio je državni stan na korištenje po smiješnoj cijeni najamnine od 1.100kn. Posebno je zanimljiva slika uz tekst koja prikazuje Matijaševića s majocm na kojoj piše „Za pravnu i moralnu Hrvatsku“.
Današnji Jutarnji pak donosi osvrt na sindikalca Borisa Kunsta koji je također zbrinut novcima svih nas. Bandić mu omogućio jeftin stan, a Ivo Sanader zastupničku plaću. Kunstov bezobrazluk ide toliko daleko da se nije udostojio ni saznati koliku najamninu plaća za stan u kojem živi. Znate li vi čitaoci koliko plaćate vaše režije?
Dolazi vrijeme kada više niti jedno radno mjesto neće biti sigurno i to je jedino dobro što donosi ova kriza. Nema smisla da ja kao pripadnik sektora koji hrani čitav ovaj parazitski sustav i stvara nove vrijednosti, jedva preživljavam krizu jer je nelikvidnost ugrozila cijeli platni sustav, a da u isto vrijeme enorman broj zaposlenih na državnim jaslama i dalje uredno dobijaju svoje plaće. Hitna racionalizacija državne uprave je jedina prava antirecesijska mjera. Ako se ne može već dirati u visinu plaća, može se dirati u masu plaća.
50.000 otkaza, uvođenje sustava evidencije radnog vremena i vrednovanja rada je ono što treba ovoj državi. Ukidanje sigurnog radnog mjesta momentalno bi poboljšalo učinkovitost države jer bi svaki zaposleni znao da može očuvati radno mjeseto samo ako iza sebe ima rezultate. Sve su to mjere koje se mogu provesti brzo, samo za njih trebate biti državnik, a ne stranački političar koji samo gleda kako će dobiti još jedan mandat ili barem ispuniti uvjete za povlaštenu mirovinu.
Post je objavljen 18.11.2009. u 13:09 sati.