Marketing
Demokracija, GMO, antagonizmi i konsenzus
Želim upozoriti svoje čitatelje na povezanost između mojih dnevnika, objavljenih prethodna dva dana, koji su naizgled o posve razlčitim temama.
Jučerašnji dnevnik nosi naslov Protiv genetski modificiranih organizama - sada i uvijek! Glede jedne primjedbe koju sam dobio: odbijanje GMO nije strah od nepoznatog - nego upravo, strah od poznatog! Prvi put sam čitao jednu knjižicu o toj temi prije 20-ak godina i tada nisam imao neko određeno mišljenje o tome. (Odlučno treba zabraniti svako puštanje genetski modificiranih organizama u okoliš, tj. orištenje u poljoprivredi. Moguće je PMSM korištenje za proizvodnju lijekova i slično, u kontroliranim uvjetima u laboratoriji.)
Prekjučer sam pak bio objavio dnevnik "Konsenzus" u Hrvatskoj nije poželjan!. Povezanost ove dvije teme jest u tome, što su genetski modificirani organizmi tipična tema, gdje je konsenzus očito nemoguć, čak i unutar uskog kruga stručnjaka. (Pristaše GMO često nastoje diskvalificirati svoje oponente kao nekompetentne - npr. prof.dr.sc. Marijana Jošta, doktora znanosti, genetičara!) Lako to možete ustanoviti surfajući internetom. Desetak puta sam nazočio sastancima, gdje se vidjela gotovo potpuna polarizacija među stručnjacima. Postoji izrazit antagonizam i konsezus je nemoguć, kao i u slučaju općeg socijalnog osiguranja u SAD. Treba odabrati stranu.
Važno mi je te poveznice, tu umreženost, prenijeti svojim čitateljima. Zato često moji tekstovi imaju manu, da nisu dovoljno fokusirani, puni su digresija. Ponekad previše podrazumijevam, ponekad sam ne promislim stvari dovoljno, ponekad posve hirovito slijedim trenutnu asocijaciju.
Za opću povezanost ekologizma i djelatne demokracije, pogledajte moj "programatski" tekst Nema ekologije bez demokracije.
Oni koji prate moje pisanje mogu zamijetiti da imam vrlo raznolike interese i promoviram razne vrednote i ideje (pa zato zbunjujem ljude govoreći da sam ekologist, liberter, humanist, univerist... pa onda povjesničar, političar, mudroljub, pjesnik...).
Osim toga, svakoga mi dana padne napamet barem pet tema, o kojima bih htio nešto reči, a realiziram otprilike svaku desetu. Često upravo vrlo važne teme ostanu neobrađene, stalno odgađam, jer naravno teško ih je obraditi..
Međutim, postoji povezanost, umreženost, među raznolikim mojim interesima, vrednotama, idejama. Nerijetko, nije ni meni samom lako te poveznice osvijestiti i artikulirati. Još uvijek tek nazirem u samome sebi "izranjajući" svjetonazor, mrežu (a ne hijerarhiju!) ideja. S mnogo sam se stvari bavio u posljednjih 35 godina, mnogo različitih knjiga pročitao (nekoliko tisuća), smatrajući da je to potrebno - da je sve tek priprema. Zaboravio sam više, nego što sam nekada smatrao da je potrebno znati. 
Mislim, da sam tek u posljednjih godinu-dvije počeo stvarno sazrijevati, počeo biti sposoban nešto originalno artikulirati. Trebalo je toliko vremena za obrazovanje - jednostavno, količina znanja i iskustava čovječanstva i veličina problema ogromno su narasli. Genij bi to možda savladao u desetak godina, ali ja nisam genij. Učim teško i sporo. Napravio sam tisuću grešaka i doživio stotinu poraza.
Ipak, preda mnom je još 15 do 20 produktivnih godina. A pritom ipak, uz epohalne pretenzije, valja sačuvati i smisao za humor i ironiju na vlastiti račun. Zato i gornja karikatura. 
Post je objavljen 18.11.2009. u 13:03 sati.