Marketing
moj čovjek!
Otac me je odveo autobusom u Zapruđe. Neke zgrade bile su već useljene, a oko nekih su još bile skele po kojima su se vrzmali radnici. Drveće je bilo tek posađeno, izgledalo je kao dva-tri metra visoke šibe. Ušli smo u prazan stan i otac je rekao "Ovdje ćemo živjeti".
Dobio sam ključ i prva stvar koju sam unio bio je gramofon. Mislim da se zvao "Turandot", gramofon, pojačalo i zvučnik sve u jednom komadu. Imao sam samo dvije long-play ploče Leonarda Cohena. Prije nego je stigao ostali namještaj dolazio sam danima i satima sjedio na plavkastom tapisonu u najvećoj sobi i preslušavao ih, iznova i iznova, a kako nije bilo svjetiljaka, kada je pala noć sjedio sam u mraku i prepuštao se šapćućem glasu nepoznatog pjevača. Tada nisam znao ništa o njemu, nisam znao ni engleski da bih razumio što pjeva, ali su mi boja njegova glasa, melodije, anđeoski prateći ženski glasovi i muzika kao takva bili dovoljni.
Kasnije sam naučio engleski, te su pjesme Leonarda Cohena dobile novu dimenziju. Prošla su desetljeća i nisu mi dosadile, a svaka nova ploča (ili kasniji CD-ovi) samo su učvrstili i obogatili ono što sam od njega dobivao. Sjećam se, kada sam prvi puta čuo "I'm Your Man", bez obzira o čemu pjesma govorila, imao sam osjećaj kao da mi već naslovom upućuje neku poruku, upravo meni, iako mi nije bilo jasno što bi to meni trebalo značiti.
Majka mi je zaspala. Ne znam koliko će spavati, pola sata ili sat. Tako to traje već danima i ja nastojim biti uz nju svaki put kad se probudi. Čekajući da se prene, dohvatim neke stare novine koje već danima nisam stigao ni prelistati i okrećem stranice da vidim čega ima. Odjednom - članak o Leonardu Cohenu. Piše Sven Semenčić. (Pa zar taj još piše?) Čitam:
"Još kao 16-godišnjak Cohen je naveo želju za ženama kao razlog bavljenja poezijom: 'Želio sam ih, a nisam mogao imati'… U filmskom intervjuu 1980. priznao je kako je opsjednut ženama otkako zna za sebe… U prvom razdoblju karijere bio je često besramno izravan sa ženama. Novinarkama je govorio da se svuku ili barem ogole grudi tijekom intervjua"… U neko doba zabrazdio je i u scijentologiju "dobrim dijelom i stoga što je čuo da je to 'dobro mjesto za upoznavanje žena'"… Njegova srednješkolska prijateljica Nancy Bacal rekla je za njega: "Leonard je stvarno volio žene iako ljubav nije prava riječ"… Opisujući njegovu vezu s Marianne rekla je "premda je bio s Marianne, nikada nije pripadao isključivo nekome".
Tako dakle! Ako iza grma viri vrh lavljeg repa, nije mi potrebno povlačiti za rep da bih znao tko se skriva u guštari. Znam taj vrh ledene sante da nije potrebno da išta više reći da bih znao onaj najveći dio koji se skriva ispod površine. I premda u pjesmi čiji sam naslov shvatio više od pouke, kao osobnu poruku, ne govori ništa o tome, odjednom mi je sjevnulo što mi se poručuje.
Moj čovjek!
Nikakva zagonetka odakle u takva čovjeka toliko melankolije. Nije ovaj svijet za nas. Tek rijetko sretne se u njemu neka ženska koja nas rado cima za jaja i veseli se pogledu na naše joysticke dok razgovaramo, kao normalno i uobičajeno, pa je svaki takav susret i zaslužio pjesmu koja će ga ovjekovječiti.
Post je objavljen 18.11.2009. u 11:39 sati.