Ako je vjerovati vijesti Jutarnjeg Lista o Sanaderovom poklonu vladinog stana u samom centru Zagreba, svom prijatelju iz Splita, sefu sindikata Ozrenu Matijasevicu, veoma podsjeca na molitvu nekog francuskog generala: „Bog me ocuvao od prijatelja,
od neprijatelja sam cu se obraniti.“
Bijedan ishod nedavnih „velikih“ sindikalnih prosvjeda sirom Zemlje veoma takodjer podsjeca na karikaturu naslovne stranice davnog americkog Weekly People: za stolom ocrtane dvije nakostrijesene figure, sa nozevima u njihovoj desnici, suocenog poslodavca i sindikalnog vodje, dok se lijevom rukom ispod stola izmjenjuje koruptivni medjusobni sporazum.
Ta nevjerojatna drustvena pojava, koja vec za jedno stoljece sistematski odrazava svu klasnu apsurdnost ekonomske tiranije nad masama razvijenog svijeta, sada ocito kontaminira sav preostali svijet, proizvodeci najvecu savremenu drustvenu tragediju opce masovne apaticnosti spram bilo kavom pokusaju, koji bi vodio njenom temeljitom iskorjenjivanju.
Cim se pojavi i najmanja inicijativa osnivanja jednog jedinstvenog sindikata svih struka, svih polova, uposlenim i nezapoposlenim, potpuno vodjenih od samih proizvodjaca svega drustvenog bogatstva jedne zemlje, odmah se radjaju izrezirana osmjehivanja, uvrstavajuci ih u ne realne donkihotovske osobine idealizma.
Pragmaticni uzgoj krompira, neodvojen od uzgoja njegove zlatice, preostaje jedini modus vivendi danasnjeg covjecanstva, vec posve otudjenog od vlastitog proizvoda i uskracenog duhovnog sebstva dostojnog civilizirano ljudskog bica.
Post je objavljen 17.11.2009. u 14:11 sati.