
Kad sam 1988. bio u gostima kod Duleta u Novom Sadu, ispričao nam je zašto je škola za murijake u Futogu a za policijske pse na Limanu.
Da ne prepisuju...
Za jedan prekrasan dan u Istri pobrinula su se dva festivala koji se ne održavaju na istom mjestu nego moraš skakutat četrdesetak kilometara od mjesta „a“ (Tinjan) do mjesta „b“ (Hum).
Sva sreća kaj pršutni fest počinje dva sata prije rakijnog...
Vesela ekipa

koja se spustila s kontinenta na more pa desno, oduševljena onim tunelom prije Rijeke nakon kojeg se mijenja vrijeme, bez problema je locirala Tinjan i pučku veselicu.

Koncert Serverine naravno nismo dočekali, nego smo testirajući dvadesetak usoljenih sasušenih dijelova žrtvovanih papkara i napravivši piknik uz groblje,

nakon teže žderačine krenuli u najmanji grad na svijetu.
Ne znam kak vama, ali meni je ta jedna uličica i Trg veličine Gargantuova dlana – nešto prekrasno.
A kak je trg strm ko slalom u Wengenu,

nabavil sam si novog Olympusa Mjuija otpornog na padove.

A bio je otporat i na rakiju jer me jedan Riječanin stalno prolijevo...
Rakijada u Humu (nakon Učke skoro pa odmah lijevo, ne nije dobro označeno, to je samo Hrvatska) tradicionalna je svečanost, koju pohodim već drugu godinu zahvaljujući kraljicama www.gastrolovka.blog.hr i gurwoman.blog.hr.
Još nisam uspio upast u žiri,

al budem.
Biraju se najbolje rakije u kategorijama:

biska, med, ruta, obične, ostale.

Svaka je kategorija na svom stolu uz ljubazne i tirjezne hostese koje ti toče u čašicu koju platiš 25 kuna i piješ dok ima.
Sebe uvijek nađem na stolu nazvanom ostalo jer se tu svake godine mogu probat čudesa, pa su ove godine stradale i rakija od masline, žižula, šipka, šumskog voća, šumskih jagoda, a srećom nije bilo one šparogaste od prošle godine...

Zapili smo se s mudrim Riječanima

koji su došli busom, onda ih pogubili ali ipak završili na zasluženoj podpekovini s plodovima tora.
Ponovit će se!
Fala Kristijanu, Vegicama i Riječanima na fotkama, ja odoh na put!!!

Post je objavljen 17.11.2009. u 12:19 sati.