Čitajući ovih dana dnevne novine koje su mahom objavili parelelne revijalne intervjue u formi blic pitanja, primjetio sam da svi predsjednički kandidati uglavnom o svemu misle isto.
Sažeto to bi izgledalo ovako.
- Pobačaj ne trebalo zabraniti, ali svakako prevencijom i "edukacijom" smanjiti njihov broj.
-Ustaštvo je loše, osim ako ste Hebrang kad je umjereno loše.
-Nitko se ne bi protivio da mu se dijete ili sin vjenča s partnerom druge vjere ili ispovijesti(a istog spola??).
-Treba potaknut proizvodnju(čime bičem?), smanjiti nezaposlenost(jedno radno mjesto nakon izbora će svakako biti popunjeno), osigurati mladima obrazovanje, te približiti nas EU standardima(naravno nitko ni riječi o tome kako to izvesti).
Sve u svemu, čista idila. Čovjek jednostavno poželi da ih izabere sve odjednom, tako da uštedimo na troškovima izbora, te osnujemo jedan konzorcij koji će kao vijeće staraca upravljati ovim zbunjenom zemljom, a sudeći po planovima, programima, njihovom altruizmu i građanskoj uljuđenosti, začas ćemo živjeti u Baltazar gradu.
Ili uzeti novu Gloriu, u kojoj su umjesto kandidata predstavljeni njihovi pesi, pa ne gledajući koja džukela kome pripada izabrati onog s najsimpatičnijom njuškom. Znate ono da vlasnik i pas ionako nakon nekog vremena počnu ličiti jedna na drugoga. Uostalom i u Americi pitanje predsjedničkog pesa nije nimalo zanemariva komponenta u cijeloj priči.
Usput još sam primjetio da je iz svih intervjua uglavnom izuzet Milan Bandić, ali to je zato što on ionako nema mišljenje o ničemu. Kao takav je zapravo kandidat s najviše šansi, jer može umijesiti ideološki glinamol kako god poželi. A kažu stručnjaci da je populist iako ja još nikako da prokljuvim jesu to po definiciji oni koje raja voli, ili oni koje vole raju(a i Gaju i Vlaju po potrebi).
Ja na konju oni dole, bog te jebo al me vole reče davno u međuvremenu onaj obuđavjeli i prolupali roker, koji je konja prodao za litru rakije.
I tak deca, sinoć su stigli sa svojim kutijama punih konfetića u izborna povjerenstva, a nama slijedi užasavajući mjesec i po fotošopiranih faca na jumbo plakatima(razvucite osmijeh na C3 molim vas), stupidnih slogana(ja predsjednik i više nitko) i izvješataja s posjeta potemkinovim selima hrvatskih pripizdina, u kojima se dio naroda glupo ceri kao da su stigli osloboditelji mjesta i djeli sezonsko cvijeće, a drugi u panici skriva u kuće i zatvara žaluzine, kao da su stigli Čerkezi.
I šteta što ih je 13, da je jedan manje mogli su se dogovoriti pa nek svak odvali jedan mjesec u godini. Samo poznavajući ih, potukli bi se oko toga ko će vladati u veljači, a tko u ožujku glede ta tri dana razlike u trajanju mjeseca.
Ovako će samo jedan postati El Presidente.
Samo što mi se nekako čini da bi idelana parola za ove izbore bila.
I poslije Castra kastrati.
Post je objavljen 17.11.2009. u 10:46 sati.