Marketing
Bilješka o mojem djetinjstvu - jedan haiku
Žalosna vrba.
Slap njenih grana. Veseo
ljulja se dječak.
Ovo je dorada jedne pjesmice, koju sam napisao kad sam imao 14 godina. Bila je objavljena 1971. u "Modroj lasti". Dječak sam ja sam. Vrba je bila desetak metara visoka, Grane su se počinjale račvati već metar od zemlje tako da je bilo lako penjati se. Na vrhu se u račvu između dvije grane moglo udobno sjesti. Jednom sam se međutim pokliznuo i pao. Imao sam sreću da ne udarim ni u jednu od glavnih grana, uhvatio sam se za one vanjske grane koje vise i lagano spustio na tlo. 
Bile su dvije vrbe, jedna do druge. To je bilo na Volovčici, ulica Donje Svetice, kod željezničke pruge. Danas je tu nova Branimirova, kad je izgrađen nadvožnjak pruga je premještena 20-ak metara prema jugu. Ni tih vrba, ni Čulinečkoj naselja u kojem sam živio davno više nema. Danas je tu zgrada koju je podigla Glumina banka - odavno u stečaju, sad je neka druga, zaboravio sam koja. Godine 1968. odselili smo.
Inače, kad u google pretraživač slika utipkate "vrba" dobijete zaista mnogo lijepih slika! 
Post je objavljen 15.11.2009. u 23:56 sati.