Marketing
Bahatost
Svi istaknuti ljudi koji predstavljaju HNS vrlo su obrazovani, najčešće iznose misli koje su mi vrlo bliske, nemaju dlake na jeziku i često udaraju baš tamo gdje treba… ali postoji ono nešto…. ono nešto iznutra… što me od njih odbija.
Mislim da se radi o bahatosti. I kod R. Čačića i kod V. Pusić jasno se osjeća da borave na nekom oblaku koji je iznad svih naših oblaka. Obraćaju nam se s visoka. Volim samouvjerenost…. ali bojim se da se kod njih to pretvorilo u nešto prenaglašeno.
Njihovo obrazovanje, njihove pozicije u društvu svakako im daju status koji ih čini različitima od većine… ali oni ga vole isticati i u svakom trenutku upozoriti sve oko sebe da su iznad i ispred svih. A upravo su im takav stav i takvo ponašanje osigurali mjesto na začelju političke kolone.
Nedavno je Čačić nepropisno parkirao i upustio se u prepirku sa policajcem… jasno dajući do znanja da je nedodirljiv…. a na taj način ponižavao je službenu osobu, sve građane koji se moraju držati propisa, kao i propise vlastite zemlje. Zar takav čovjek očekuje od naroda da glasa za njega na sljedećim parlamentarnim izborima? Valjda je procijenio da je ovaj narod tupav pa mu sviđa poniženo klečati pred lažnim bogovima.
Gđa Pusić se jučer na tržnici upustila u vrlo ružan dijalog sa ženom iz naroda. Starija gospođa je neprimjereno gđu Pusić nazvala flojsom… na što joj je ova odgovorila da je flundra.
Može li netko tko želi biti predsjednica jedne zemlje tako razgovarati s građanima?!!!
Onaj ili ona koji dobije predsjedničke izbore bit će predsjednik svih građana Republike Hrvatske. I onih uglađenih, bogatih, obrazovanih, istomišljenika, vlastitih birača… ali i onih čiji glas nisu dobili, onih koji im ne vjeruju, koji su mladi, stari, slabo obrazovani, možda čak i psihički bolesni, ili tek loše odgojeni.
Kad netko želi postati predsjednik mora biti iznad svih provokacija. Ne iznad naroda bahatošću i nadmenošću, nego iznad svega onoga što bi ga spustilo na način komunikacije koji se sreće na tržnici... a čak i na tom mjestu neprimjeren. Zar nas može predstavljati osoba koja će se sa građanima svađati na gradskoj tržnici? Ako se ne može nositi s ovako sitnim i svakodnevnim provokacijama, što će tek biti s puno težim političkim zavrzlamama koje mora očekivati svaki predsjednik?
To su stvari koje se ne mogu naučiti ni na jednom fakultetu, to su stvari koje nikoga ne mogu naučiti skupo plaćeni agenti za promidžbu… jer kad se laže to se osjeti. Uzalud su im lica uljepšana na jumbo plakatima, malo je važno koje će im boje biti svileni šalovi i kravate.
Važan je odnos prema narodu.
S ovako tankim živcima i ovakvim ponašanjem prema građanima gđa Pusić ne bi mogla raditi ni u trafici, ni na nekom šalteru, ili u bilo kojoj službi informacija… jer bi je šef nakon par ovakvih izgreda odmah nogirao.
Svaka čast njenom obrazovanju i svim znanjima koja posjeduje… ali tako se s građanima ne razgovara! Pa čak ni s onima koji provociraju. Ona ne može znati da li je ta žena zla, neodgojena ili možda bolesna. To nije ni važno. Svi oni koji svakodnevno rade s ljudima jako dobro znaju da ne mogu opstati ako ne pokušaju razumjeti baš svakog zalutalog pojedinca. Lako je raditi kad nam se svi smješkaju i plješću… ali kao što postoje dan i noć… tako i društvo čine razni pojedinci. Bez obzira na provokacije, ona se tako s ljudima iz naroda, kojemu želi biti predsjednica ne može razgovarati.
Laka je i brza na kritikama svih i svega… što mi se neobično sviđa. Ali kad je to jednosmjerno… onda je to velika mana.
Eto… to je razlog zašto ja neću glasati za predsjedničkog kandidata gđu Pusić.
Blogeri, kako vi reagirate na provokacije?
I na kraju dar u stihu za gđu Pusić…
Budite blagi prema voćkama odveć mladim da bi donijele plodove
i prema voćkama kojih su sokovi iscrpljeni i koje više ne mogu donijeti ploda:
Njegujte ih s njihovim cvjetovima u proljeće i
Strpljivo iščekujte nova proljeća.
Budite blagi prema voćkama kod kojih su grane otežale od plodova:
Nemojte s plodovima otkidati i njihove grane.
Nemojte od sebe otkidati svoje snove.
Budite blagi prema ljudima koje još ne naslućujete
I prema ljudima satrvenima od muke, godina i sebe samih:
Raspirujte skrovitu uzbibanost njihovih bića.
I njima pripada žar i odmorište svakog dana.
Budite blagi prema ljudima širokih pleća i čvrstih koračaja:
I oni poznaju oluje i noći.
Nemojte ugasiti ni ono svjetlo koje i samo sebe jedva obasjava.
S. Lice
Post je objavljen 16.11.2009. u 22:36 sati.