Grad heroj!
S krhke grančice pada zlatan list,
Šareno nebo obojio je kist,
Raširio dugu da veseli ljude,
Dijete majci pruža svoje ruke...
Veselo skače iz bare u baru,
Nastupila je jesen u gradu Vukovaru.
Heroj, grad na Dunavu i Vuci,
Svjedoči o preživjeloj muci...
U studenom osamnaestog,
Nada je odlepršala krilima daljina
U tužnim očima
Vidjela se majčinska milina.
Staze posložene od snova,
Pokazuju put gdje se rađa nada nova.
Ona je u nama duboko u duši,
Daje nam snagu i slabost ruši...
U jesen odlazhimo do mjesta gdje branitelji snivaju,
Njihovi najdraži tugu ne skrivaju!
U to doba padaju i kiše,
Majčinska ruka suze briše!
Suza na licu,
Svirajući tamburicu,
Prisjeća se teških dana,
Boli i nezacijeljenih rana...
U hladnim jesenjim noćima,
Sklopljenih ruku i zatvorenim očima,
Anđeo se moli:
„Grade Vukovare, majka Hrvatska vas voli!“
Nek' se vijoro crven', bijeli, plavi
Sjeti se, vukovarski sine, za što su naši očevi pali!
Barbara Ištuk
Učenica srednje škole u Vukovaru, 2007., pjesmu napisala u 8. razredu osnovne škole, i posvećena je Vukovaru, te tiskana u lirskoj knjžici-zbirci njenih pjesama pod naslovom
“U POTRAZI ZA LJUBAVLJU“,
nakladnik ESSEGG, Osijek, 2007.
Cijenjeni blogeri, čitatelji i komentatori,
Osim sjećanja na Vukovar korisno je prisjetiti se velikosrpskoga agresora, Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije i njena komunističkog “rukovodstva“, agresorske i protunarodne JNA sa crvenom zvijezdom petokrakom, četnika sa šubarama, kokardama, noževima i svojim šovinističkim barbarskim pjesamama u turbo-folk stilu, zatim, šovinističkih jednoumnih medija i huškačkih novinara u Srbiji, i Miloševićeva nacional-komunističkog režima, strašne jugo-komunističke tajne službe KOS i srbijanske tajne službe diktatora Slobodana Miloševića, kao i vrha JNA i ratnih zločinaca, generala Veljka Kadijevića i Blagoja Adžića, koji su u ljeto i jesen 1991. prouzročili uništenje hrvatskoga grada Vukovara, nakon čega su okupirali grad na rijeci Vuci i Dunavu koji, sudeći po Vukovarskoj golubici predstavlja jedan od najstarijih civilizacija u Europi, i ona se ne može primitivno uništiti topovima jer je meta-fizička.
Simbol hrvatskih branitelja Vukovara zasigurno su legende hrvatske obrane, civil i radnik tvornice „Borovo“, g. Blago Zadro, organizator obrane Borova naselja i Vukovara općenito, unaprijeđen post-mortem u čin generala Hrvatske vojske, i novinar Hrvatskog radio Vukovara, legendarni Siniša Glavašević, kao i brojni hrvatski i vukovarski civili i pripadnici nacionalnih manjina iz Vukovara, te malobrojni ali hrabri hrvatski branitelji, i to hrvatski policajci, zatim, pripadnici, hrvatski vojnici iz Zbora narodne garde (ZNG), i hrvatski vojnici, neustrašivi dragovoljci iz Hrvatskih obrambenih snaga (HOS) koji su dokazali da su za dom spremni protiv velikosrpskoga agresora i srpskog fašizma. Da nije bilo izdaje Vukovara, ti hrabri hrvatski bojovnici, ne samo da bi obranili grad Vukovar od opsade i pada, nego bi, moralno nadmoćni srpskoj vojsci i paravojnim srpskim fašističkim jedinicama, produljili do Zemuna i oslobodili ovaj stari hrvatski povijesni grad kojega su hrvatski jugoslavenski komunisti predali 1945. srpskim komunistima. Međutim, vrhovnik i njegova klika htjela je drukčije, ostavila je Vukovar i njegove ljude na cjedilu jer je tim satrapima bilo važnije sa “voždom“ i beogradskom čaršijom dijeliti Bosnu i Hercegovinu, dakle, stare hrvatske povijesne zemlje. Narodni heroj Siniša Glavašević je u “Oporuci Vukovara“ točno naveo hrvatske izdajice koje i dan danas žare i pale u hrvatskoj politici tako da nije čudno da je nakon izdaje Vukovara uslijedila izdaja cijele Hrvatske i hrvatskoga naroda, izdaja nacionalnih interesa, krivotvorenje povijesti iz devedesetih, uz krivotvorenje povijesti iz doba socijalizma i komunističke diktature, kao i krivotvorenje povijesti Drugoga svjetskoga rata na području Hrvatske, sa ciljem produljenja vlasti bivših komunista i udbaša koji su ostali nelustrirani, a Hrvatska bez istinske demokracije i funkcionirajućeg pravnoga poretka.
Kao uvod u strahote Vukovara prisjećamo se i žrtve na oltar Domovine, 12, u Borovu selu, 2. svibnja 1991. godine, zaklanih hrvatskih policajaca, stradali u četničkoj zasjedi, organizirana od tajne službe Socijalističke Republike Srbije, što je bio uvod u rat i u opsadu Vukovara, koja je počela 23. kolovoza 1991. godine, godinu dana nakon početka velikosrpske pobune u Hrvatskoj od 17. kolovoza 1990. kada je zubar Milan Babić (uz mitomana Jovana Raškovića, skladištara Gorana Hadžića, viljuškara Milu Paspalja, milicionera Mile Martića, “kapetana Dragana“, mafijaškog bossa Željka Ražnjatovića - Arkana i druge zločince) proglasio srpsku mobilizaciju i izvanredno stanje, izvršio “etničko čišćenje“ Hrvata na okupiranim područjima RH, zatim, proglasio srpske tzv. “Krajine“, i na koncu nekakve samoproglašene referendume i pripajanje “velikoj“ Srbiji, što i jeste bio cilj srpske pobune iz 1990.
Koji je uzrok uglavnom kriminalne privatizacije, ratnoga profiterstva, obračuna s radnicima i njihovo masovno otpuštanje i uništenje egzistencija njihovih obitelji, stvaranje polumilijunske armije lažnih hrvatskih branitelja i ratnih vojnih invalida na račun onih pravih stradalnika rata, otimanje medija i stavljanje istih u funkciju propagande hrvatskih izdajica, veličanje partizanštine, i bivšeg propalog jugoslavenskog komunizma i njegova ditkatora Tita na račun hrvatskih branitelja iz rata za nezavisnost i slobodu iz 1991. godine, trgovina hrvatskim teritorijem, odricanje od Zerpa i prava na proglašenje gospodarskoga pojasa, rasprodaja hrvatskog narodnog gospodarstva i uništenje hrvatske industrije, prepuštanje hrvatskoga turizma stranim vlasnicima, izdaja radničke ideje i stoljetne socijal-demokratske borbe radničke klase uvođenjem radne nedjelje i neoliberalno zakonodavstvo, borbeno ateističko atakiranje vjernika, medijsko ispiranje mozgova, ruganje hrvatskoj tradiciji i civilizacijskim vrijednostima, vraćanje privilegija bivšim srpskim pobunjenicima protiv Hrvatske, i obrana privilegija bivših komunista, sada u nacionalnim odijelima i punih usta hrvatstva, veliki vanjski i unutarnji dug Republike Hrvatske, prepuštanje Hrvata u BiH na milost i nemilost velikosrpskoj bandi i fundamentalističkoj kliki, koja opet predstavlja ukras četnicima, i o uzrocima izdaje svih mogućih hrvatskih interesa koji postoje pročitajte u članku koji sam prenio iz on line Hrvatskog prava jer držim da predstavlja preciznu analizu krize društva, politike i morala u Republici Hrvatskoj koju ni ulazak u NATO i EU ne mogu spriječiti od raspada i nestanka, uz umrtvljeno i nezainteresirnao hrvatsko društvo koje može djelomično biti opravdano strašnom dvodeseltjetnom medijskom cenzurom, a djelomično i ne, jer cenzura je jedno, a zdrava pamet, i konformizam i oportunizam ljudi je nešto drugo, dakle, nemožemo reći da nismo znali i da smo nemoćni.
Nemoćni smo jer želimo biti nemoćni, želimo da nam drugi upravljaju vlastitim sudbinama, lijeni smo čak i razmišljat, a kamoli nešto djelatno učinit, živimo na kreditima, i gledamo kako nam domovina propada, misleći da će nam Europska unija poništiti sve kredite i podarit nam blagostanje. Isto smo mislili da će Europa i svijet obraniti Vukovar, pa smo se uvjerili kako je prošao Vukovar i kako su prošli Vukovarci i hrvatski branitelji koji su nakon pada grada završili u srpskim koncentracijskim logorima dok je oko 3 tisuće Vukovaraca ubijeno od srpskoga okupatora na licu mjesta u Vukovaru u znak odmazde zbog pogibije 7 tisuća srpskih vojnika koji su svoj život uzaludno izgubili na vukovarskom frontu iako su Beograđani sa cvijećem ispraćali tenkove JNA na put za Vukovar! Do danas se Beograd nije Zagrebu i Vukovaru zbog toga ispričao, a i ne treba više! Međutim, da ne bi ispalo krivo, za sva zla nam nisu krivi Srbi, nego hrvatske izdajice u vlastima Republike Hrvatske, kako one iz 1991., tako i današnje!
Obesqium amicos, veritas odium parit (Ljudi ne vole čuti istinu o sebi.)
Vukovarci kad su išli u zarobljeništvo u Srbiju, kao Židovi u Babilon, nosili su sa sobom samo tri stvari: uspomene, jedan mali zavežljaj, i svoje veliko srce! To bi trebalo biti dovoljno da se sruši jaram u Hrvatskoj!
Omnia mea porto mecum (Sve svoje nosim sa sobom.) Sic transit gloria mundi - Tako prolazi slava svijeta, tako će proći i slava izdajica, i narod će opet biti slobodan, a Hrvatska oslobođena od izdajica i njihova jarma! Veritas amara est – istina je gorka! Vox populi – vox dei – Glas naroda – glas Boga!
CBK
PAD BERLINSKOG ZIDA NE I PRERUŠENIH KOMUNISTA OD 1989. DO 2009. GODINE!
“Mihail Gorbačov sagledao je 1985. do 1989 godine posljedice moguće upotrebe tenkova, u lipnju se dogodio pokolj kineskih studenata na Tien An Menu, a već ranije sovjetska vojska doživjela je katastrofalan poraz od mudžahedina u Afganistanu.
Poljska Solidarnost osvojila je vlast u Varšavi u lipnju 1989. godine predvođena Walensom i Mazovieckim, a narasla je osviještenost i pobuna naroda u baltičkim državama.
Na Balkanu vlastodršci nisu bili potpuno zatečeni padom Berlinskog zida, željezne zavjese i komunističke ideologije za što su se pripremili na način da se odreknu marksizma i naziva komunističke partije ali ne i komunističkog načina upravljanja i vladavine bezakonjem.
U jednom trenutku u kasno ljeto 1989. godine izgledalo je da će prokomunistička i probeogradska američka vanjska politika napokon doživjeti zaokret pod snažnim pritiskom američkog Kongresa, ali se je ubrzo nakon početnog šoka američko-jugoslavenski lobi u Bijeloj kući, Londonu i Parizu pribrao i dao punu potporu republičkim frakcijama nacionalkomunista da ostanu na vlasti i da se zaustavi svaki mogući scenarij njihove demokratske ili demonstrativne smjene sa vlasti.
Nade demokratskih krugova i pojedinaca u slobodu i demokratska načela Zapada, još jedanput su izdane i milijuni ljudi ponovno su izvrgnuti novim oblicima porobljavanja kroz globalizam koji predvode bivše nacional-boljševičke nomenklature od Zagreba, Beograda do Skoplja itd.
U Hrvatskoj je instaliran Titov krvavi general sa svitom Rankovićevih istrebljvača iz jugoudbe, koji su proglasili lažno pomirenje ustaša i partizana a zapravo su zadržali prerušeni jugokomunistički poredak i stanje stvari uz pomoću udabaša iz hrvatske emigracije na Zapadu.
Tuđmanov glavni savjetnik i saveznik bio je srbijanski ratni zločinac Slobodan Miloić koji je igrao na kartu onih inozemnih centara moći koji su smatrali da se prerušeni komunisti trebaju zadržati na vlasti jer će svoje državne i nacionalne interese najlakše žrtvovati i prodati zapadnom krupnom kapitalu, što se je i dogodilo. Činjenica da simboličnog pada Berlinskog zida u Hrvatskoj nije bilo niti dvadeset godina nakon njegovog rušenja najbolje se ogleda kroz vladavinu nad Hrvatskom dvojice okorjelih suradnika beogradskog komunističkog represivnog aparata, Tuđmana i Mesića.
Njihovi kompanjoni u Istočnoj Europi završili su na suđenjima ili izbačeni iz državnih ureda i službi, no samo u Hrvatskoj takvi do danas vladaju, uživaju povlašteni status i sve moguće privilegije i pišu memoare prepune lažima.
U Hrvatskoj se sa tim činjenicama i obljetnicama velika većina uopće ne zanima i ne zamara. Najviše izgleda u lancu besprizornih predsjedničkih kandidata ima onaj koji je najperfidniji i najbeskrupulozniji u naumu da zasjedne na fotelju iza udbaškog cinkera i koji je shvatio da velika većina u Hrvatskoj niti ne želi slušati i čuti pravu istinu o stanju u zemlji jer bi se premnogi prepoznali kao sukrivci za stanje koje je posljedica svih dosadašnjih krivo izabranih vlastodržaca pa im odgovora zapadna floskula da se nećemo vraćati u prošlost već treba gledati u budućnost.
Tu demonsku podvalu lansiraju prvenstveno oni koji za svoju zločinačku vladavinu i kriminalnu prošlost žele izbjeći polaganje računa onima koji bi ih radi toga pozvali na odgovornost i zasluženo kaznili. Pozivaju se ti besprizorni lašci i na Boga, Crkvu, Djevicu, takozvani domovinski rat, ali sve maske padaju kada jedne zapitate tko je za njih bio Tuđman a one druge tko je za njih bio Tito. Rezultanta koja se dobiva iz odgovora gotovo svih kandidata je da su bili i ostali prozirni apologeti dva komunistička zločinca i istrebljivača hrvatskog naroda.
U Hrvatskoj se stanje neće i ne može promijeniti perfidnim, lažiranim i namještenim izborima,(koruptivna mreža jugokomunista u Hrvatskoj drži pod kontrolom zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast, državni novac, medije, trgovinu, turizam i gotovo cjelokupan uvoz u zemlju) potrebne su daleko odlučnije i hrabrije mjere za koje fatalno nedostaje dovoljno odvažnih, moralno časnih, požrtvovnih i hrabrih. I zato će se lijepa naša pretvoriti u močvaru, baruštinu do potpunog rasula i bez apokaliptične 2012. godine. To ne znači da uzročnici toga stanja u Hrvatskoj neće naposljetku doživjeti konačni slom i kaznu.“
Hrvatsko pravo on line, 13. XI 2009.
Post je objavljen 16.11.2009. u 12:28 sati.