Lijepo je.
Peter Murphy u Mochvari. One of those magical „my diary“ moments.
Čak je i Soulmate bio oduševljen iako u tinejdžerskim danima nije bio toliki Murphyjev fan poput mene, ali Murphyjeve kreacije u meni zauzimaju posebno mjesto, sjećanje, okolnosti u kojima su bile leitmotif i sve to zajedno od 1980-ih čini jednu cjelinu u koju se spomenuti koncert tako sjajno uklopio da se ponovila potvrda izraza „Time is an illusion“.
Lijep je Zagreb kad ga oboji šuškava jesen. Lijepo je ponovno promatrati stabla kroz prozor i stanovati blizu njihovih krošnji. Lijepo je ne imati potrebu za autom ili bilo kakvim prijevozom nego biti u mogućnosti stopalima se otisnuti do većine potrebnih odredišta. Lijepo je.
Jedan od lijepih nedavnih događaja bilo je i predstavljanje novog romana „Jedini svjedok ljepote“ Mire Gavrana:
Kupila, pročitala. Thumbs up.
Bilo je lijepo i na Interliberu.
Bit će lijepo i sutra, u ponedjeljak. U „Titušu“ (bivša „Cvjećarnica“ u Mesničkoj), u 20.00 h Dunja predstavlja svoj novi album „Spevala mi papiga“ na kojem se itekako osjeti izuzetan kreativni doprinos Danijela Maoduša. Sjajno su kliknuli.
I znate što je još lijepo?
Toplo je!
Yay!
Post je objavljen 15.11.2009. u 23:29 sati.