Marketing
Ovo smo mi
Nostalgija će nas puknuti idućeg petka a dojmove vam napišem poslje događaja i vraćanja u tamo neki treći osnovne. Naravno niti jednu moju glazbenu kritiku ne shvaćaje obiljno, iako tako možda zvuče.
A sada recenzija posljednjeg albuma Backstreet Boysa, da odlučite splati li se skidati posljednji album prije koncerta. Ajmo po redu. Prvi dojam, lagano zbrčkan. 90-e su odrasle, i zvuk je napravljen negdje između njihovog tadašnjeg zvuka i današnje dobre produkcije, što na kraju uopće ne zvuči loše. Sve dok ne krene miksacija njihovih glasova. "By Bye Love" još i ajde de, ali "PDA" nikako ne mogu progutati.
Na žalost, "This Is Us" neće ostaviti većeg utiska na sceni, ali će fanovima prožiti ipak malo one magije koja im je falila, bez Kevina. Opet, dajem im veće šanse nego New Kids On The Block. Dao bih albumu 4, čisto zbog sentimentalne vrjednosti i skoronailazećeg koncerta, no ipak to moram spustiti. Ocjena: 3/5
Neki polu-rap stil na "If I Knew Then" i "She's a Dream" (rekao bih da je ovo napravljeno za Akona ili nekoga sličnog) mi ne paše nikako, bar ne u njihovoj izvedbi i ne na ovom albumu. "Undone" i "International Luv" su glatko mogle ostat negdje drugdje ili se složiti drugačije jer se vidi da su pokušaji da se osuvremeni nekadašnji image, no uspjeh nije ni upola ostvaren.
A sada na dobre (dvije trećine) strane albuma. Spot za prvi singl "Straight Through My Heart" mi je napravio kontraefekt i nije me zakvačio koliko samo slušanje pjesme, no ako smijem reći, dobar je primjer neprimjetne transformacije od djetinjastog ka zrelijem zvuku. Ostale laganice i ubrzanice su me skupa sa prijespomenutom vratile u neke mlađe dane i veselo cupkam kad god čujem neku. Za razliku od prije 10-ak godina, ovaj put vas možda i neće biti sram priznati da ih slušate. Da nema pjesama koje sam prije iskritizirao, album bi bio skoro i odličan.
Pozdravno, Ribac
Post je objavljen 19.11.2009. u 21:45 sati.