Svojedobno sam bio na momačkoj večeri koja bi bila nezaboravan događaj da se mogu ičega sjetiti... Sjećam se da smo ušli u birtiju, naručili piće i da sam se idućeg jutra probudio u svom krevetu, a auto je bio dolje, na ulici, propisno parkiran.
Zato mi je bilo lako poistovjetiti se s likovima filma The Hangover
No, nama se nije dogodilo ono što i junacima filma. Naš mladoženja je po svemu sudeći ostao s nama do kraja, poslije je živ i zdrav došao doma, a drugo se jutro uredno pojavio na vjenčanju. Samo se po stisnutim usnicama djevojaka, zaručnica ili supruga osoba nazočnih na momačkoj večeri moglo zaključiti da je prošla noć prošla... zanimljivo.
Učitelj Phil Wenneck, zubar Stu Price i mladenkin brat Alan Garner nisu bili te sreće. U jutro poslije večeri, nakon što je sobu napustila nepoznata nam žena pretpostavljivog zanimanja, u njoj su se nalazili samo njih trojica. Da, i kokoš, u kupaonici i tigar, a još negdje u stanu (više se ne sjećam točno gdje) i beba, i vjenčani prsten kojeg dan prije nije bilo, i jedan zub manje. Plus velika rupa u sjećanju. Ono što je nedostajalo je bio budući mladoženja – Doug Billings.
I baš kao što smo mi nakon »naše« momačke večeri spajanjem priča pojedinih sudionika polako uspjeli rekonstruirati tijek događaja te noći, tako se i Phil, Stu i Alan upuštaju u istraživanje što su sve točno radili i gdje se na tom noćnom pohodu mogao izgubiti mladoženja. I, naravno, kako to sve sakriti od buduće mlade, Tracy.
Jasno, dečki su u tom bili uspješni i vratili mladoženju na svadbu u pet do dvanaest. To smo mogli očekivati od samog početka. No put kojim su došli do njega je ono što gledatelje ovog filma nevjerojatno zabavlja. Ni situacija, ni likovi nisu originalni: tu su i nemoguća djevojka, i njezin dečko koji kroz sve to mora odrasti odnosno otarasiti je se, i socijalno neuklopljeni osobenjak, i tip koji zna sve, i pokvarenjak, i... Ali i orijentalni kriminalac, i Mike Tyson, i prostitutka zlatnog srca, i policijski auto...
Ono što je privuklo gledatelje je savršen spoj nevjerojatnosti događanja protekle noći i prepoznatljivosti situacija vezanih za muška ludovanja.
Film je navodno nadahnut stvarnim iskustvima producenta Trippa Vinsona (čiji je prijatelj Chris Bender potpisan kao izvršni producent ovog filma), koji je nestao sa svoje momačke večeri, da bi se probudio u striptiz-klubu s velikim računom koji je trebalo platiti. Scenaristi Jon Lucas i Scott Moore su taj događaj pretočili u pripovijest o tri prijatelja koji su na momačkoj večeri u Las Vegasu ostali bez mladoženje, pa se bacaju u potragu za proteklom noći. Otkupljeni scenarij su preuredili Jeremy Garelick i redatelj Todd Phillips, koji su priči dodali dovoljno toga da bi trebali biti navedeni kao koscenaristi. Nažalost Writers Guild of America to nije dozvolila, a sve zbog pravila koje je sam Phillips opisao kao „suluda” i „nebulozna”.
Film je u Sjedinjenim Državama, gdje se kvaliteta mjeri isključivo kvantitetom, omjerom novca dobivenog distribucijom filma i novca uloženog u nj, bio jedno od neovisnih iznenađenja, kakva se svaki čas javljaju na američkom tržištu.
Po gledanju takvih filmova se čovjek ne može ne zapitati po čemu su to takvi filmovi »iznenađenja«. Možda holivudskim mogulima koji su izgubili svaki osjećaj za dobru priču, pa uglavnom prerađuju (uglavnom neuspješno) drevne i već prežvakane priče. Publici i kritici nikad dosta filmova koji pričaju priče o odnosima među ljudima.
Post je objavljen 15.11.2009. u 19:11 sati.