Marketing
DDD - Dan Dobrih Djela...
A sv. Nikola Tavelić, prvi hrvatski svetac i misionar i meni je baš na svoj današnji blagdan darovao niz neslućenih milosti i krasnih dirljivih susreta...
Naime, kako se ovih dana na zagrebačkoj Šalati odvijala Katehetska jesenska škola (za odgojitelje u vjeri u predškolskim ustanovama) na temu: "Vrtić kao mjesto odgoja za vrednote"
Katehetska jesenska škola
naravno da je na njemu sudjelovala moja Snježana - direktorica podravskih vrtića, sa svojim tetama; naravno da je u svojoj radionici na temu Suosjećanje, Snježana poželjela predstaviti naš zajednički projekt: "Dame tu mano - Ruku mi daj"; i naravno da je onda pozvala i mene - kao specijalnu gošću...
Dame tu mano
Ruku mi daj!
No, iznenađenjima tu nije bio kraj...Naime, kako nisam točno znala gdje se sav taj program odvija, niti u koju učionicu trebam doći, Snježana je organizirala da me ispred sjemenišne zgrade dočeka - s. Jozepka, koja je ni više ni manje - odnedavno preko Misijskog Ureda, postala kuma našoj maloj - Paoli!
"Paola zivi u malom andskom seocu Santa Anita, za koju zajednicu se takodjer brinu sesetre Zajednice Krista Misionara Molitelja, odrzavajuci vjeronauk, grupu mladih i druge pastoralne aktivnosti. Djecica Sante Anite takodjer dolaze u nasu skolu, te sestre i njih dovoze i odvoze svojim kombijem. Paola je vesela, zivahna, inteligentna, i unatoc obiteljskim problemima, rastavi njenih roditelja, trudi se veselo i sretno zivjeti. Hvala vam sto joj pomazete pri tome."
Ne zna se tko je bio dirnutiji tim našim susretom i novim poznanstvom - s. Jozepka što vidi mene, koja sam u Ekvadoru svakodnevno susretala i radila s njenom malom Paolom, ili ja - što vidim svoju Paolu na fotografiji u njenoj drhtavoj ruci...Suze dirnutosti su samo klizile sa svih strana, u nekakvoj neobičnoj fontani topline, ljubavi i nabujalih emocija...I sigurna sam da je mala Paola, taj tren u dalekom nam Ekvadoru, osjetila nešto posebno lijepo i toplo, u svom još jednom teškom danu, obiteljskih svađa i problema, koji su možda baš taj tren nekako neobjašnjivo utihnuli...
I taman sam prigušila prvi val suza, pokrenut ovim neobičnim susretom, ušavši u zamračenu prepunu učionicu, iz čijeg kutka mi je Snježana veselo mahala, i gdje je već u tijeku bila projekcija video uratka podravskih pedagoških znalaca i profesionalaca, na kojoj su podravski klinci iskreno dječje sa svojim tetama razgovarali o suosjećanju, dobrim djelima, pjevali lijepe i poticajne pjesmice, da bi cijeli film završio plutajućim slovima, koji su nosili tekst poznate mi pjesme: "Dame tu mano - Ruku mi daj!", koja se, što se mene tiče, u tom trenutku mogla zvati: "Dame tu lagrima - Suzu mi daj!", jer su netom zaustavljene suze, ponovo curkom krenule, a svjetlo se upalilo, Snježana me predstavila, i - trebalo je službeno nastupiti, crvenkastih očiju i vlažnih obraza...Pred 50-ak znatiželjnih parova očiju, koji su željeli o suosjećanju čuti iz prve - misijske laičke ruke...A nakon svih tih intenzivnih dojmova, moj nastup je uistinu bio - dojmljiv, i odmah nakon njega nekoliko teta iz drugih hrvatskih vrtića javilo mi se vezano i uz Kristov Stol i druge mogućnosti pomoći misiji s. Lenke...
Održano je i nekoliko radionica - jednu je vodila i moja stara znanica s. Samuela Premužić (koja mi je svojevremeno za p. Luku, još negdje 2004, poslala svoj slamnati umjetnički uradak - Gospu kako malog Isusa - uči hodati!!!), nakon čega smo se bile dodatno povezale i sprijateljile, i već dugo smo se željele ponovo vidjeti, što se nenadano dogodilo opet baš danas! Upoznala sam još neke njene susestre, a preko njih pozdravila i svoju predškolsku vjeroučiteljicu - s. Konzolatu, čiji vjeronauci se ne zaboravljaju ni 30-ak godina kasnije...
Jednu od radionica su vodili i članovi Zdenca, pa sam konačno upoznala i neke njihove nove članove - Tomislava, Moniku i svima nam je bilo nekako baš drago, a dirnulo me i što su oni doista čitavo vrijeme, obje moje misijske godine, doista intenzivno molili za mene...A molitva je ipak najbitnija od svega.
Nakon što su radionice naših grupa završile, svi smo se premjestili u veliku dvoranu, gdje smo se pridružili drugim katehetskim grupama, i pred tih par stotina ljudi predstavili svoje radionice, te se i tom dvoranom još jednom zaorilo: "Dame tu mano - Ruku mi daj!", na opće oduševljenje, pa nas je čak i Predstojnik Nacionalnog Katehetskog Ureda HBK, zamolio riječi pjesme...Bogu hvala! AMDG : )
Na kraju svega, od Snježane sam dobila čak još i službenu zahvalnicu Dječjeg vrtića "Vrapčić" Drnje, krasnu monografiju Općine i župe Drnje, a ja sam pomislila kako zapravo mi trebamo zahvaliti njima za sve što su činili i čine za misije općenito, a posebno za dječicu i Zajednicu s. Lenke, te povezanost Hrvatske i Ekvadora. Čak sam dobila i DVD s njihovim filmom, punim ekvadorskih fotki naše dječice. Svim tetama i odgajateljicama, i meni, svima nam je bilo iznimno drago što smo se konačno i uživo upoznale, nakon što smo toliko slušale jedne o drugima, i gledale se na fotografijama i videosnimkama, i sad konačno 3-dimenzionalno i zapravo nekako duhovno n-dimenzionalno...
Sve je bilo toplo, lijepo, nadahnuto...I nekako doista - posebno!
Post je objavljen 14.11.2009. u 23:25 sati.