Moram napisati nešto novo jer me zadnji post rastuži svaki put kad ga pogledam. Danas posebno, ali to ću pripisati PMS-u. A konačno sam i uhvatila vremena za pisanje. Zadnja dva tjedna nisam imala vremena za sebe, kamo li za pisanje, a mislim da neću imati ni sljedeća dva-tri tjedna.
Meni je dosta
Htio bi prestati
Igrati vječno sporedan lik
Prvo da riješim situaciju sa Supermenom... Hah, pa ne znam. U ova dva i pol tjedna od prekida, bili smo na dvije kave. Obje njegovom incijativom. Zvao me nekoliko puta, da me čuje. Samo da me čuje. Na zadnjoj kavi me zbunio do kraja jer mi je pričao tako dvosmislene stvari... Pitao me spavam li još uvijek u njegovoj majici. Rekao mi je, kad sam spomenula da se jedan poznanik ženi, da smo tako mogli i mi. "Mogli smo", rekla sam mu. "Možemo još", rekao mi je. Molio me poslije te kave da ga nazovem prije spavanja. Da malo pričamo. Da još pričamo poslije kave. "Sad si malo zajebana, preko telefona si mi mirnija", rekao mi je. Pitao me nekoliko puta jesam li luda za njim. "Nemoj pretjerivati", rekla sam mu. Govorio mi je da ne bježim od njega i pitao me zašto sam sad tako bezobrazna. Obrambeni mehanizam, valjda. I onda, pričao mi je kako ga njegovi doma izbjegavaju jer su razočarani zbog našeg prekida. Rekla sam mu da mu tako i treba. A on meni: "Znam, kad se ne znam ponašati dok imam sve". Znam što radi. Drži mene "podgrijanu" u slučaju da me opet poželi. I uspijeva mu, iako nastojim to ne pokazati. Jer je to tako bezobrazno napravio. Prekinuo tu našu vezu pod izgovorom "pauze". Možda i je pauza, ko zna. Ali me natjerao da ga brišem iz svog svijeta i ja to pomalo radim. A tako mi je to teško palo jer ga toliko volim... Ali znam se inatiti. I inatit ću se jer će meni tako biti lakše.
Pogledaj da li me možeš presnimiti
Prijevod je loš
Nitko ne zna što govorim
A žalosno je što zbog njega uspijevam zaboraviti kako je sve ostalo u mom životu divno. Imam prijatelje koji me vole i koje ja volim i koji mi svaki dan pokazuju koliko im značim. S faksom je sve u redu, uskoro ću magistrirati. Radim posao koji volim i koji je, za jednu studenticu, odlično plaćen. Ali nekako me on uspijeva izbaciti iz takta. Speaking of work... Glavni moj posao, u T-comu i dalje je odličan. I dalje uživam i sretna sam jer svaki dan s kolegama dobijem dnevnu dozu smijeha. Jedini problem je što nisam još dobila plaću. Vidim da je ugovor fakturiran i čeka na isplatu, ali nikako da se isplati. Čekam tu plaću ko ozebli sunce. Znam da moj šef tu ne može puno, pitam se samo ko to mene onda iz ZG zeza. Ako uskoro ne dobijem tu plaću, poludjet ću. A, iako (još nisam dobila plaću), dobila sam povišicu. Povećali su nam plaću s 2400 na 2800. Nitko sretniji od mene. Jednom kad to dobijem, jel.
Osim toga, radim još dva honorarna posla. Već standardni mi je posao animatorice na bazenima, a treći mi je pisanje online PR edukacije za jedan portal. Prije toga sam uređivala neke tekstove za gradski godišnjak, novine koje izlaze svake godine uoči dana grada. Pa kad to sve sjedne na račun, bit ću najbogatija studentica na svijetu. I uz sve to, moram putovati u Zg na predavanja i učiti. Ovo zadnje, naravno, najviše stradava. Od dva kolokvija sljedeći tjedan izaći ću na jedan, jer zaista ne stignem na oba. Nadam se da ću riješiti bar taj jedan. I zato kažem da ne znam kad ću ponovo imati vremena pisati.
Pogledaj da li me možeš presnimiti
Signal je slab
Opet se gubim...
A jučer, drage moje... Ruby je imala jednu od najboljih večeri u životu... Naime, yours truly je bila u Supermenovom klubu na koncertu Vatre, a nakon toga provela večer u društvu frontmena i gitarista navedene grupe!!! O moj Bože, koliko je taj Dečak zgodan... A kako su simpatični... Tako su pristupačni, tako normalni. Ali jooooj, taj Dečak, majko moja, ko ga napravi takvog... Ja sam ga uglavnom gledala i smijala se. Imam i sliku s njim i frendicom, samo ne kod sebe, moram se dočepati te slike. Baš lijepa večer provedena u još ljepšem društvu.
E sad idem malo do vas svih jer sam u ogromnom zaostatku, koga i pročitam, ne stignem komentirati i već me pomalo sram... Ali eto, sad znate zašto me nema. Najprije nisam imala volje za ljudima, a onda nisam imala vremena. Nadam se da ću to uskoro popraviti, a do tad...